„U proteklim danima volonterke su korisnicima iz Brezovice pružile različita iskustva iz senzomotornog područja rada. Održale su likovne radionice slikanja prstima i kistovima, oslikavali su kredama asfaltne staze, održale su radionicu oblikovanja glinamola u koji su korisnici utiskivali perlice te radionicu oslikavanja lica (face painting). Od crteža koje su oslikali korisnici, napravile su ukrasne zastavice, ukrasile sjenicu u kojoj su jednog prijepodneva organizirale ples.

Korisnici su uživali u igrama vodom kroz kupanje u bazenu te igre vodenim balonima. Sve aktivnosti bile su prilagođene korisnicima i donijele im osjećaj zabave. Također su nam se pridružili na izletu u Slatkovodni akvarij u Karlovac, koji smo organizirali za korisnike, a pomogli su nam i u bojanju sprava na dječjem igralištu. Tijekom boravka u Brezovici volonterke su obišle centar grada Zagreba te Plitvička jezera. U želji da isprobaju autohtona jela probale su različite inačice štrukli“, opisuje njihov boravak terapeut senzorne integracije Andrea Gašpar. Dodaje da će jedna volonterka nastaviti istraživati ljepote Hrvatske obilaskom Zadra, Splita i Hvara.

„Lijepo je bilo upoznati ove mlade djevojke, volonterke, koje su svoje srce donijele na poklon našoj djeci s teškoćama. Svako prijateljstvo i iskustvo obogaćuje, a one su ovoj Kući donijele jednu veselu zaigranost i svježinu u ove tople ljetne dane. Nadam se da će im Brezovica ostati u lijepom sjećanju“, napominje voditeljica Kuće za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem „Bl. Alojzije Stepinac“ u Brezovici Ivana Kokić Ajazaj.

Dojmovi volonterki

„Ovaj dom ima toplinu“, izjavila je Sien (23), studentica socijalnog rada iz Belgije, koja ima devet godina iskustva animatorskoga rada s djecom s teškoćama, a trenutno radi u vrtiću u kojemu ima djece s teškoćama. Zaposlenike Caritasa doživjela je kao brižne ljude, domaće stanovništvo kao vrlo otvoreno i susretljivo, a prirodu naše zemlje posebno lijepom. Iako joj se sviđa ta grupa, želja za novim iskustvima odvest će je sljedećeg ljeta drugamo, no priznaje: „Nedostajat će mi djeca i djelatnici koje sam ovdje upoznala.“

„Zaista mi se sviđa ovaj dom, osjećala sam se kao kod kuće“, izjavila je Ester (19) iz Belgije, koja studira socijalni rad. Ona već ima volontersko iskustvo u radu s grupom odraslih osoba s mentalnim teškoćama, a u Brezovicu je došla jer se htjela okušati u radu s djecom i vidjeti kako s njima rade drugdje u svijetu. Iako ima samo riječi hvale za hrvatski narod, prirodne ljepote i kuhinju, njezina želja za novim iskustvima odvest će je sljedećeg ljeta u neku drugu zemlju, gdje će raditi s nekom drugom kategorijom korisnika.

„Uživala sam volontirajući! Ovo je bilo divno iskustvo koje me naučilo mnogo pouka u životu. Djeca su me naučila da uživam u malim stvarima u životu i komuniciram bez govornog jezika. Osoblje je bilo vrlo ljubazno. Dobro se brinulo za nas i bili su vrlo brižni. Svakog dana su nas pitali o našem iskustvu i pomagali nam. Iako je jezik drukčiji od našeg, zaista smo se dobro sporazumijevali koristeći se rukama. Djeca su vrlo slatka i kad sam s njima osjećam se kao kod kuće. Hrvatska mi se polako čini drugim domom“, izjavila je Cecile (25) iz Nizozemske, koja trenutno studira psihologiju, a završila je studij socijalnog rada.

Na ponudu organizacije IBO za volontiranje u Kući „Bl. Alojzije Stepinac“ naišla je tražeći posao koji bi radila preko praznika s djecom. Ta skupina djece za nju vrlo je inspirirajuća pa joj se učinilo da će joj projekt dobro pristajati. Inače je volonterski nekoliko godina tijekom praznika animirala djecu predškolske dobi i iz nižih razreda osnovne škole, a volonterski održava i satove gimnastike za djecu predškolske dobi.

„Ovo je bilo lijepo iskustvo“, kaže Lisa (22), novodiplomirana terapeutkinja iz Belgije, koju je Kuća „Bl. Alojzije Stepinac“ privukla za volontiranje jer je zanimaju djeca s invaliditetom. Ima volontersko iskustvo pomaganja u učenju djeci u obiteljima u kojima to nisu u stanju raditi roditelji iz bilo kojeg razloga ili ne mogu platiti potrebne instrukcije svojoj djeci. Priznaje da su Hrvati ljubazan narod te da je uživala u prirodnim ljepotama i kulturnoj baštini zemlje, ali želja da iskoristi ponude drugih organizacija i vidi način života i rada u raznim zemljama sljedećeg ljeta odvest će je drugdje.

Volonteri koji osluškuju potrebe zajednice

„Dugogodišnja suradnja s organizacijom IBO uvijek nas iznova podsjeti kako je svijet mali. Svake godine se lako dogovorimo za suradnju i grupe su brzo popunjene. Inozemni volonteri nam se rado jave i naknadno, bilo kao ponovno volonteri ili kao donatori, a ono što me uvijek iznova oduševi je dob volontera te njihova volja i entuzijazam s kojima nam dolaze. To su mladi ljudi, od čak 18 godina i nadalje, kojima ovo nije ni prvo inozemno iskustvo u volontiranju. Na njima se vidi taj slobodni i nesebični duh koji ih zasigurno kasnije očvrsne i izgradi u velike ljude koji osluškuju i odgovaraju na potrebe zajednice, a upravo je to i smisao volontiranja“, rekla je koordinatorica volontera i voditeljica volonterskih aktivnosti zagrebačkog Caritasa Daniela Bukvić.