Svečanost otvaranja počela je himnom Republike Hrvatske i minutom šutnje za sve preminule hrvatske državljane, hrvatske branitelje, žrtve Domovinskog rata, žrtve Vukovara i sve one koji su živote položili za slobodu Republike Hrvatske.

Pozdravne govore uputili su predsjednik Programskog odbora Hrvatskog iseljeničkog kongresa dr. sc. Marin Sopta, župnik i dekan Vukovarskog dekanata preč. Zvonimir Martinović, zamjenica ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Ivana Rora, rektor Veleučilišta Lavoslava Ružičke doc. dr. Željko Sudarić, gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček, zamjenik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Dario Magdić, vukovarsko-srijemski župan Ivan Bosančić, glavni tajnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Dario Vretenar i izaslanica ministra demografije i useljeništva Ivana Perkušić.

Dr. sc. Sopta je istaknuo da je Vukovar grad koji označava voljeni hrvatski nacionalni identitet i koji povezuje sve Hrvate bez obzira na ideološke razlike koje postoje među njima. Dodao je da dolaskom u Vukovar žele iskazati počast i znak zahvalnosti svima onima koji su dali svoje živote kako bi taj grad bio slobodan i kako bi doživjeli slobodnu i demokratsku RH. Među ostalim, podsjetio je da su se nakon svakog održanog kongresa tiskali zbornici radova i sveukupno više od 400 radova koje potpisuje više od 600 autora. U ime organizatora je naglasio da smatraju „da su organiziranjem kongresa doprinijeli jedne kulture dijaloga“ te da su „kongresima aktualizirali temu iseljeništva, odnosa između iseljeništva i domovine“.

Preč. Martinović poželio je dobrodošlicu u Vukovar i pozdravio sudionike u ime đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, svih svećenika Vukovarskog dekanata i svih onih koji se pastoralno brinu za Vukovar. Istaknuo je da na kongres nije došao govoriti, nego slušati jer se sudionici bave životnim temama.

Ivana Rora, članica organizacijskog odbora Hrvatskog iseljeničkog kongresa od samih početaka, istaknula je da je Hrvatska matica iseljenika „susretište domovine i Hrvata koji žive izvan domovine“ te da ove godine slavi 75 godina postojanja.

Rektor Sudarić je uz dobrodošlicu sudionicima predstavio Veleučilište Lavoslava Ružičke koje ima 1000 studenata i pedesetak djelatnika. Također, u suradnji sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske, veleučilište ima kvotu za studente potomke iseljenika.

Gradonačelnik Pavliček je, podsjetivši na važnost Vukovara u hrvatskoj povijesti, istaknuo da je grad okrenut budućnosti. Naglasivši važnost povezanosti s hrvatskim iseljeništvom, rekao je da je u posljednjoj nastavnoj godini bilo 32 povratničke djece. Izrazio je nadu da će se pozitivni trendovi nastaviti zbog čega su važni skupovi poput iseljeničkog kongresa. Spomenuvši „bijelu kugu“ koja je zahvatila zapadni svijet, ustvrdio je da se „demografski kolaps“ u Hrvatskoj može nadoknaditi povratkom iseljenika.

Dario Magdić podsjetio je na papu Franju koji je „znao ukazivati na opasnosti društva iskorijenjenih ljudi (…) koji gube osjećaj pripadnosti, povijesnog pamćenja i zajedničke budućnosti“. Dodao je da je ta poruka važna i za narode s velikim iseljeničkim zajednicama, poput hrvatskoga. Naveo je da je iznos uloženih sredstava u aktivnosti vezane za Hrvate izvan RH u odnosu na 2016. povećan za 1015 %.

Župan Bosančić je naglasio da je važno da sudionici kongresa vide da je u Vukovaru živo, da se grade škole, da imaju nove vrtiće te da Grad pruža prilike. Podsjetio je i na val iseljavanja od 2013. do 2016. istaknuvši da je bio izazvan ekonomskim problemima. Istaknuo je da Vukovarsko-srijemska županija traži radnike, kao i iskustva. Izrazio je nadu da će biti što više primjera ljudi koji će se vratiti, s iskustvom koje su stekli diljem svijeta.

Akademik Vretenar je rekao da HAZU spaja domovinsku i iseljenu Hrvatsku. No, tek u novije vrijeme je prepoznato koliki potencijal za Hrvatsku predstavljaju hrvatski znanstvenici i umjetnici koji djeluju na najprestižnijim svjetskim sveučilištima, institutima i kulturnim institucijama. „Među 107 današnjih dopisnih članova Hrvatske akademije, više od polovine su Hrvati ili hrvatskog porijekla koji žive u inozemstvu“, naglasio je akademik Vretenar. Spomenuo je i da je još oko 50 pokojnih hrvatskih iseljenika bilo akademijinim članovima.

Ivana Perkušić naglasila je da sudjeluje u kongresu i kao povratnica u RH. Istaknula je da je Vlada RH prepoznala značaj povratka i useljavanja Hrvata iz iseljeništva u RH. Napomenula je da je hrvatski čovjek koji je odselio iz RH oplemenio svako društvo i državu u kojoj je živio. Podsjetila je na mjeru Ministarstva demografije za pristup fondu državnih nekretnina koji je dodijeljen jednoj povratnici.

Otvorenje je vodila prof. dr. Josipa Forjan. Glazbeno-narativnu točku „Priča o Vukovarcu“ izvela je akademkinja prof. dr. prim. Mirna Šitum uz glazbenu pratnju prof. dr. Nikše Sviličića.

Uslijedila su plenarna predavanja.

Izazovi pastoralnog služenja hrvatskim iseljenicima

Nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. sc. Tomislav Markić održao je predavanje o temi „Izazovi pastoralnog služenja hrvatskim iseljenicima“. „Slavljenje jubileja ima svoj smisao u zahvalnom pogledu unatrag, sagledavajući prijeđeni put i postignuća, ali se nipošto ne smije zaustaviti na slavnoj prošlosti, već nas treba osposobiti za nove početke i suočavanje s izazovima budućnosti te obnovu identiteta i poslanja“, podsjetio je. Napomenuo je da je slavljenje jubileja znak određene starosti neke organizacije te da bi trebao poslužiti kao most „prelijevanju iskustva, ‚žive memorije‘ na mlađe koji će ne samo baštiniti tradiciju i sadržaje, već i osigurati kontinuitet poslanja i vizije neke organizacije“.

Vlč. Markić je objasnio i povijesni naziv ravnateljstva kao dušobrižništva. Riječ „dušobrižništvo“ došla je od latinskog izraza „cura animarum“, tj. „briga za duše“ ili „dušobrižništvo“ koje bi se „u suvremenom kontekstu najpreciznije moglo prevesti s pojmom ‚pastoralnog služenja‘, koje uključuje sve aspekte skrbi Crkve za dobro duše pojedinca i njeno konačno vječno spasenje“.

Zadaća ravnateljstva je briga za Hrvate izvan RH i Bosne i Hercegovine u kojoj su Hrvati konstitutivni narod, pojasnio je. Hrvatske manjine u drugim državama su pod mjesnom crkvenom jurisdikcijom te se nadležnost ravnateljstva odnosi na samo na hrvatske iseljenike u sklopu kojeg surađuju s mjesnom Crkvom zemlje iseljavanja u potrazi za hrvatskim dušobrižnicima.

Nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu istaknuo je da trenutno u svijetu danas ima 180 hrvatskih katoličkih župa, misija, zajednica i centara u kojima djeluje 181 svećenik. 

Također se osvrnuo na najveće sadašnje izazove pastoralnog služenja. „Unatoč željama nekih naših iseljeničkih zajednica više nismo ili uskoro nećemo biti u stanju providjeti nove dušobrižnike za sve misije i župe. Negdje su te zajednice dosegle granicu financijske i druge održivosti, a sve se više u Crkvi u Hrvata osjeća i manjak duhovnih zvanja što dakako ima za posljedicu i sve teže pronalaženje novih prikladnih svećenika za rad s našim iseljenicima“, napomenuo je. Ove godine traži čak deset novih svećenika koji bi služili u hrvatskim misijama.

Istaknuo je i sve veću zahtjevnost mjesne Crkve koja postavlja uvjete poput onih u Njemačkoj gdje se od svećenika traži znanje njemačkog jezika na visokom razinama. Vlč. Markić je naveo i nedovoljan broj duhovnih zvanja iz hrvatske dijaspore. Spomenuo je i kulturalne izazove među kojima je prvenstveno očuvanje vjerskog, a potom i nacionalnog identiteta iseljenika. Istaknuo je i znatan porast krštenja odraslih. Na kraju je spomenuo i javljanje sve većeg broja povratnika u domovinu.

Zaključno je kazao da će još dugo vremena „postojati potreba i želja za organiziranim pastoralnim služenjem hrvatskim iseljenicima“. Ustvrdio je da će se pastoralna skrb s vremenom koncentrirati na veća središta i gradove te se „u nekom duljem periodu pastoralna skrb zacijelo neće moći pružiti u tako gustoj mreži hrvatskih katoličkih misija i zajednica“.

„Naše će misije imati budućnost, ako će biti i ostati škole molitve koje će služiti povjerenim im dušama. Imat će budućnost i ako budu sposobne iznjedriti vlastita nova duhovna zvanja“, poručio je među ostalim vlč. Markić.