Za križem

1. Nastavlja se naš korizmeni put prema Uskrsu, put obraćenja vođen riječju Božjom koja rasvjetljuje korake našega života. Radost Kristova uskrsnuća na neki je način unaprijed ostvarena današnjim bogoslužjem koje započinje pozivom na radost: “Radujte se, radujte, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove” (Ulazna pjesma).
Upravo uskrsnuće očituje pravu vrijednost križa, prema kojemu idemo u ovo korizmeno doba. Ono nije znak smrti nego života; ne potištenosti nego nade; ne poraza nego pobjede. Dapače – kako pjeva liturgijski himan – Križ je Kristov “jedina nada”, jer svako drugo obećanje spasenja je varljivo, budući da ne rješava temeljni čovjekov problem: problem zla i smrti.
2. Zbog toga kršćani štuju Križ i u njemu prepoznaju u pravom smislu riječi znak ljubavi i nade. I mladi, po naravi usmjereni na život prihvaćaju Isusov križ poput Franje Asiškoga i svih svetaca, jer naslućuju da bi bez njega otajstvo života ostalo zagonetka bez smisla.
U ovim mjesecima po talijanskim biskupijama hodočasti Križ iz Svjetskoga dana mladih. Danas je stigao u Torino, gdje su se mladi iz Piemonta i Val d#!Aosta skupili da ga prime na Trgu San Carlo. Njima – koji su sjedinjeni s nama putem televizije – upućujem poseban pozdrav i govorim: Nemojte se bojati prihvatiti u svom životu Kristov križ! On daje punu vrijednost i značaj životnim radostima i bolima, pomažući svakome učiniti iz svoga života dar ljubavi za Boga i za braću. Križ uči ljubiti sve, također neprijatelje, za suradnju u Kristovu otkupiteljskom djelu i dovršenju Kraljevstva Božjega.
3. Podno križa stoji šutljiva i u molitvi Isusova Majka. Ako slijedimo Krista u njegovoj muci, Majka će uvijek biti uz nas.
Svetoj Djevici danas želim povjeriti korizmeni put cijele Crkve. Posebno bih htio povjeriti zauzetost mladih da budu spremni prihvatiti Kristov križ. Znak našega spasenja i stijeg konačne pobjede, Križ je svjedok kojega vi, draga mladeži, morate primiti od naraštaja pred vama da ga, kao pravi apostoli Evanđelja, ponesete u treće tisućljeće.
Potom je Papa nastavio:
Već mjesecima je Ambon, glavni grad indonezijskog Malajskog otočja, središte krvavih sukoba, koji su poremetili tradicionalni skladni suživot između kršćana i muslimana. Teške etničke i religijske napetosti bilježe se također u drugim predjelima Indonezije.
Pred tim zabrinjavajućim pojavama upućujem svima – a osobito onima koji izazivaju nerede – žurnu opomenu da prekinu nasilje i pronađu putove sloge. Želim, također, izraziti utjehu žrtvama i očitovati duhovnu bliskost cijelom indonezijskom narodu, na koji zazivam Božji blagoslov.