Sv. Stošija, rodom Rimljanka, spaljena je na Božić 304. godine u Srijemskoj Mitrovici, za vrijeme Dioklecijanovih progona.

„U mučeništvu sv. Stošije iščitava se otajstvo Božića. Stošijino mučeništvo njezin je osobni Božić, njezino rođenje za Boga, za vječni život, za vječno spasenje. Muka, smrt i uskrsnuće Isusa Krista trebaju imati odjeka u našem životu. Ta je istina na savršen način odjeknula u srcu i životu sv. Stošije“, rekao je mons. Vidović, dodavši da je sv. Stošija na potpun način, do kraja, prihvatila ponudu Božjega spasenja.

„Stošija je na Isusovu ponudu sebedarja odgovorila vlastitim sebedarjem. To je vrhunac i smisao ljudskoga života, osobito kršćanskoga. Zato Stošija živi već sedamnaest stoljeća i svjedoči istinu o životu i svetosti“, naglasio je mons. Vidović.

Podsjetio je da je Stošija bila supruga rimskog poganina koji ju je držao u kućnom pritvoru jer je bila kršćanka. „Stošija je bila snažnog karaktera, svjedokinja vjere u zgodno i nezgodno vrijeme, te se bojao da će je Rimljani prepoznati i zbog toga ubiti. Kako bi je sačuvao za sebe, iz egoizma, zatvara je u kućni pritvor“, rekao je mons. Vidović, dodavši da je Stošija na savršen način prihvatila svoga muža takvoga kakav jest, snagom svoje vjere. Vjerovala je Isusovoj riječi: „Tko ne uzme svoj križ i ne pođe za mnom, ne može biti moj učenik. Tko želi sačuvati svoj život na ovome svijetu, izgubit će ga, a tko ga izgubi na ovome svijetu, dobit će ga za život vječni“.

Biskup je upozorio kako se u naše vrijeme osobito rastaču brak i obitelj, rekavši: „I mnoge katoličke obitelji žive pod istim krovom, ali okrenutih leđa jedni drugima. Nema zajedništva; svatko živi u svome svijetu“. Potaknuo je na oživljavanje obiteljske molitve. „Kada obitelj zajedno moli Boga, u njima cirkulira ista milost; postaju jedno srce i jedna duša, jedno s Bogom i međusobno“, poručio je predvoditelj slavlja.

„Nakon stvaranja, prvi savez koji je Bog sklopio sa svojim stvorenjima jest savez između muškarca i žene – bračni savez. Na tom savezu Bog temelji sav svoj poredak. Sve stvoreno povjerava čovjeku. Ipak, tom savezu prethodi jedan još temeljniji savez, o kojemu sve ovisi: savez između Boga i čovjeka osobno. To je temeljni savez“, rekao je mons. Vidović, naglasivši da je Bog stvorio čovjeka kao najveće od svih svojih djela, na svoju sliku: „Muško i žensko stvori ih“.

„Nakon dovršenoga stvaranja Bog pristupa čovjeku, muškarcu i ženi, i kaže im da se plode, množe, napune zemlju i sebi je podlože. Bog ima toliko povjerenja u čovjeka da mu povjerava i stvaranje samoga čovjeka, najvećega od svih svojih djela. Bog muškarcu i ženi povjerava stvaranje čovjeka. Samo muškarac i žena mogu začeti i roditi novi život“, istaknuo je mons. Vidović.

Tragom Isusove riječi da ćemo po plodovima prepoznati djela, biskup je rekao da je Stošijina svetost zasjala u plodovima njezina života. U tom je kontekstu istaknuo kako je sv. Stošija podijelila i svoje imanje siromasima koje joj je pripalo nakon smrti muža. Raspirivala je vjeru u mlakima, hrabrila one koji su podnosili mučeništvo „da to bude njihova pasha, njihov prijelaz u vječni život“. Zbog toga svjedočanstva rimska ju je vlast prepoznala te je spaljena na vatri.

„Sv. Stošija je živi svjetionik koji spaja nebo i zemlju; osvjetljava naš prostor, ali i nas prosvjetljuje, zahvaća iznutra. Pomaže nam da spoznamo pravu istinu o sebi, o životu i stvarnosti. To svjetlo poziva nas da se vratimo kući, svome Bogu, izvoru života i svetosti“, rekao je biskup, upozorivši na opasnost kada čovjek odvrati pogled od Boga te se divi samome sebi zbog darova koje mu je Bog dao.

„Živjeti od njegovih darova, a zaboraviti Boga; uživati u njegovim darovima, iskorištavati ih, a zaboraviti Darovatelja – to je najveće zlo koje nam se može dogoditi“, upozorio je mons. Vidović. Pozvao je vjernike da se ukorijene u osobu Isusa Krista koji je rekao: „Ja sam trs, a vi mladice“.

„Mladica koja ostaje na trsu donosi obilat rod. Mladica koja prekine odnos s trsom suši se, vene i nestaje. Naš je izvor nedjeljna misa – vratimo se euharistiji, to je otvoreno srce Isusovo. Biti na misi znači utažiti svoju žeđ i glad, zahvatiti s izvora. Kada smo na misi, pomažemo i onima koji nisu mogli doći utažiti njihovu žeđ; postajemo dionici iste milosti“, rekao je biskup Vidović. Potaknuo je vjernike da ožive svakodnevnu osobnu molitvu, jer je to „znak da smo mladice otvorene svome trsu, Isusu Kristu“.

Uz domaćina, zadarskog nadbiskupa mons. Milana Zgrablića, koncelebrirala su još osmorica hrvatskih nad/biskupa: riječki nadbiskup Mate Uzinić, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, šibenski biskup Tomislav Rogić, dubrovački biskup Roko Glasnović, gospićko-senjski biskup Marko Medo, mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić i kotorski biskup Mladen Vukšić.

Među suslaviteljima bili su i vlč. Krunoslav Novak, glavni tajnik Hrvatske biskupske konferencije, te njegov zamjenik vlč. Ilija Dogan, o. Jeronim Marin, opat benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu, fra Tomislav Šanko, kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima, don Milan Ivančević, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, mons. Juraj Batelja, postulator kauza Zagrebačke nadbiskupije i počasni kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije, vlč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, vlč. Josip Đurin, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, te brojni drugi svećenici. U liturgijskoj asistenciji sudjelovali su zadarski bogoslovi i sjemeništarci.

U slavlju su sudjelovali i gradonačelnik Zadra Šime Erlić, župan Zadarske županije Josip Bilaver, prof. dr. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru, Anton Dražina, načelnik Policijske uprave zadarske, kao i drugi predstavnici društvenih institucija i ustanova „koji svojim služenjem pridonose dobru nadbiskupije, grada, županije i društva u cjelini“, rekao je u pozdravnom govoru nadbiskup Zgrablić. Zahvalio je svima na svjedočanstvu vjere, zajedništvu i molitvi te poželio da primjer sv. Stošije potakne vjernike na vjernost Kristu i hrabrost u svjedočenju ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Svečano pjevanje predvodio je Katedralni zbor sv. Stošije s gostima, pod vodstvom i uz orguljašku pratnju Dragana Pejića te ravnanje dirigenta Luke Čačića.

Slavlje je započelo ulaznom procesijom nad/biskupa, svećenika i liturgijske asistencije iz katedralne sakristije, uzduž zapadnog zida katedrale i preko Trga sv. Stošije, te dolaskom svih biskupa u pokrajnju lađu katedrale, gdje se u sarkofagu nalaze moći sv. Stošije koje je 810. godine u Zadar donio zadarski biskup Donat.

Biskup Donat dao je izraditi mramorni sarkofag u koji je položio moći sv. Stošije, dobivene na dar od bizantskoga cara Nicefora u znak zahvalnosti za Donatovo posredovanje u postizanju mira između Bizantskog i Franačkog Carstva, odnosno između Istoka i Zapada.

FOTO Zadar: Hvarski biskup Ranko Vidović predvodio završno slavlje na svetkovinu sv. Stošije