Knjiga ima osam cjelina, od kojih je šest posvećeno Gospinim pitanjima i molitvama opisanima u evanđeljima: Kako će to biti, Evo službenice Gospodnje, Veliča duša moja Gospodina, Žalosni smo te tražili, Vina nemaju i Što god vam rekne, učinite.

Autor razmatra i o „neshvatljivom otajstvu Božjega utjelovljenja“ i dolaska među ljude, što je, kako navodi, „odvijeka bilo planirano i po Mariji, koja je milosti puna, ostvareno“, te nastoji prodrijeti u osobnu tajnu svećeničkog poziva, pri čemu spominje požrtvovnost svoje majke Ive i njezinu pobožnost Gospi.

Bilokapić piše da je Marija „Majka Crkve, koja je sva predana i posvećena poslanju Crkve i Kristovu djelu spasenja“, žena duboko „u zemlji ukorijenjena, a u nebeskim sferama udomljena“.

Fra Andrija opisuje Mariju kao „domišljatu ženu, domaćicu i majku koja opaža da na svadbi nemaju vina“. Bilježi kako su svi događaji spasenja koje je Marija proživjela bili „popraćeni ljubavlju, boli i trpljenjem, ovijeni velom šutnje Djevice koja je sve to brižno čuvala u svome srcu“. Marijina „gromoglasna šutnja“ postala je „vidljivi znak Marijina bića“ i „gromki govor povijesti spasenja“, rekao je mons. Puljić, opisujući knjigu kao „molitveno i meditativno hodočašće“ fra Andrije.

„Autor je kroz neke konkretne likove opisao svoje ‘životno hodočašće’, od rođenja za ovu zemlju do rođenja za nebo. To hodočašće započinje majčinim hodočašćem Gospi Sinjskoj, kamo je pješice, trudna, išla desetak kilometara i ondje prikazala svoje nerođeno dijete da postane fratar“, rekao je mons. Puljić. Nakon osmog razreda, po unutarnjem instinktu, autor ipak ne upisuje zanatsku školu. U sjemeništu na Poljudu ostaje do mlade mise, prolazeći kušnje i pitanja koja prate mladenačku dob.

U tom razdoblju fra Ilija prati mladog fra Andriju, koji nije želio biti fratar jer se osjećao „slabim, bolesnim i nedorastalim“. Fra Ilija mu je na to uzvratio: „Sebe, malenoga, neznatnoga i manama obilježenoga, prepusti Božjemu milosrđu!“ Te su riječi bile „početak oslobađajućeg procesa Evanđelja koji još uvijek traje“, istaknuo je mons. Puljić.

Provincijal fra Jozo Grbeš rekao je da fra Andrija u knjizi „čita svoj život kao hod s Marijom, koja je prisutna i tiha, čija je riječ jednostavna i duboka“. „Ona najmanje govori, a najviše kaže. Njezin govor Veliča najduži je govor neke žene u Novom zavjetu. On je interpretacija povijesti spasenja, proročka objava Božjega velikog preokreta – ono što ljudsko naziva velikim biva poniženo, a ono što čovjek naziva malenim biva uzdignuto. Ona nam to otkriva kao Božji način djelovanja u povijesti“, istaknuo je Grbeš, dodavši da je Marija saveznica slave i Majka milosti koja vodi „k savršenoj ljepoti obasjanoj snagom Neba te pokazuje da u čovjeku postoji čežnja prema visinama, iskonskoj i dubokoj ljepoti koja nas spaja s božanskim“.

Stjepan Lice rekao je da je fra Andrija osobito osjetljiv na govor Biblije i liturgije, što je prepoznatljivo u svim njegovim propovijedima, nagovorima, duhovnim obnovama i osobnim susretima. Istaknuo je da je i ova knjiga „hvalospjev Bogu i životu, daru postojanja i dijeljenja dana s Bogom i ljudima“, te da želi osnažiti osjetljivost za dragocjenosti života, počevši od onih koje smo naučili uzimati zdravo za gotovo.

Fra Andrija, rekao je Lice, s dubokim uvjerenjem ponavlja da smo stvoreni i prihvaćeni – čudesno i predivno, mudro i s ljubavlju, što naglašava govoreći o Mariji, ali i o svojoj majci, o svim majkama i ženama. Knjiga predstavlja „svojevrsne osobne Andrijine litanije koje mogu postati i naše osobne litanije“, utemeljene u evanđeoskim riječima, u kojima su prisutni i tragovi sv. Franje Asiškoga.

„Knjiga je proizašla iz toga što je Marija sve događaje povezane s Isusom pohranjivala i prebirala u svom srcu. Pamćenje ljubavi kojom nas Bog ljubi, pamćenje vjere i vjernosti onih prije nas i onih uz nas, pamćenje ljepote i dobrote – to nas čini evanđeoskim ljudima“, poručio je Lice, dodavši da knjiga vodi od začudnosti Božjoj i Majčinoj ljubavi do istinske udivljenosti njima.

U završnom dijelu knjige, naslovljenom „Gospi prikazan“, autor govori o svojoj majci koja ga je zavjetovala Gospi Sinjskoj da postane svećenik. Fra Andrija pritom jednostavno, ali duboko izriče pohvalu majčinstvu, koje dojmljivo prizemljuje i uzdiže, rekao je Lice.

Fra Bojan Rizvan rekao je da je knjiga djelomično i molitveni priručnik te da predstavlja „litanije povijesti spasenja“. Knjiga je ispovijest vjere fra Andrije, koji zahvaljuje Gospodinu na spasenjskom naumu, prepoznajući u Mariji onu koja je puna milosti i po kojoj „Svemoćni ulazi u iskustvo ljudske nemoći kako bi naša nemoć zasjala njegovom moći“. „Svoju nemoć rijetko očitujemo pred drugima. Ona je povlašteni prostor koji čuvamo i skrivamo, ali u koji puštamo svoje bliske i voljene, one s kojima nas veže ista misao“, rekao je Rizvan, istaknuvši da knjiga govori o onome što je Bog po Mariji učinio za nas i naše spasenje.

Vedran Vidović, ravnatelj Informativnog centra „Mir“ Međugorje, koji je izdao knjigu, rekao je da je fra Andrija jednostavan čovjek, blizak ljudima, što je potvrdila i crkva ispunjena vjernicima na predstavljanju knjige. Zahvalio je fra Andriji na suradnji, čestitao mu 50 godina svećeništva te zahvalio za sve što je učinio za hrvatski narod kroz različite službe u Crkvi.