Okupljenima je nadbiskup poručio da ih Šimunova svetost poziva na otvaranje srca Gospodinu: da ga prepoznaju, prihvate i dopuste mu da oblikuje njihov život. „Pred sv. Šimunom, čovjekom vjernog iščekivanja, učimo se otvorenosti Bogu. Evanđelje kaže da je cijeli život iščekivao utjehu Izraelovu i da je Duh Sveti bio na njemu. Njegovo srce ostalo je budno za Božji dolazak. Sv. Šimun nas potiče da ustrajemo i kad nam je molitva suha, kad ne osjećamo posebnu utjehu i kad nam se čini da Bog ne odgovara na naše molitve. Vjernost u molitvi pripravlja srce da prepozna Gospodina kada nam dođe ususret u jednostavnosti i u okolnostima u kojima ga nismo očekivali“, rekao je nadbiskup.

Potaknuo je okupljene da molba učenika iz navještenog evanđelja: „Gospodine, nauči nas moliti!“, postane i njihova molitva; da ih Isus nauči zastati pred njim i otvoriti mu srce, slušati njegovu riječ, vraćati mu se kad odlutaju, povjeriti mu svoje brige, zahvaliti za primljene darove, tražiti njegovu volju, da iz susreta s njim raste njihovo pouzdanje u Oca i njihova ljubav prema ljudima koje im povjerava.

„To povjerenje u Oca u nama budi Duh Sveti. Molitva je i Božje djelovanje u nama. On nas prvi poziva u zajedništvo, a mi mu odgovaramo našim prihvaćanjem. Sv. Šimun živio je otvoren tome djelovanju Duha Svetoga. Evanđelist Luka kaže da je Šimun ‚ponukan od Duha‘ došao u Hram. Duh ga je vodio da u djetetu koje su donijeli Marija i Josip prepozna obećanog Spasitelja“, rekao je nadbiskup. Potaknuo je na molitvu da „taj isti Duh i nas učini pozornima na Božju prisutnost, osobito u jednostavnim susretima i unutarnjim poticajima svakodnevice“.

Razmatrajući navješteno evanđelje, nadbiskup je rekao da su učenici vidjeli kako Isus usred susreta s ljudima i brojnih zahtjeva pronalazi vrijeme za Oca u molitvi. U Isusovoj molitvi učenici su vidjeli dubinu zajedništva iz kojega izvire sve što govori i čini: njegova blizina ljudima, milosrđe prema grešnicima, snaga da prihvati patnju i sloboda da izvrši Očevu volju. „Zato žele da ih uvede u to zajedništvo. Njihova molba izražava želju da i sami upoznaju Oca i nauče živjeti u njegovoj prisutnosti“, rekao je mons. Zgrablić.

„Možda znamo mnoge molitve napamet, ali misli nam lako odlutaju. Možda izgovaramo riječi, a srce ostaje opterećeno brigama, obvezama, sjećanjima i planovima. Koliko puta smo tijelom na molitvi, a mislima u razgovoru koji nas je povrijedio, u poslu koji još nismo dovršili ili u neizvjesnosti pred sutrašnjim danom. Tada se možemo obeshrabriti i pomisliti da ne znamo moliti ili da naša molitva nema vrijednosti“, upozorio je nadbiskup.

„Čim se želimo sabrati, odjednom nam se učini važnim sve ono što smo dotad mogli ostaviti po strani. Ta nam slika pomaže prepoznati vlastitu rastresenost, ali i razumjeti da se sabranost uči strpljivo. Kada primijetimo da su nam misli odlutale, možemo ih mirno vratiti Gospodinu. Svaki takav povratak mali je čin vjere i ljubavi: ponovno biramo biti s njime“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Tome vodi i Isus kad na molbu učenika odgovara: „Kad molite, govorite: Oče!“ „Prva riječ njegove pouke otkriva kome se obraćamo. Bog nas prima kao svoju ljubljenu djecu. Pred njim ne moramo tražiti riječi kojima bismo ostavili lijepi dojam niti skrivati svoju nemoć, grijehe i slabosti. Možemo doći iskreno, s pouzdanjem da nas poznaje i ljubi. Ponekad će najdublja molitva biti jednostavno izgovorena riječ ‚Oče‘, u kojoj su sabrani naša potreba, zahvalnost i naše povjerenje“, poručio je predvoditelj slavlja.

Potom je nadbiskup razmotrio dijelove Isusove molitve „Oče naš“. „‚Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!‘. Prije nego iznesemo pred njega svoje potrebe, pogled usmjeravamo prema Bogu. Molimo da njegovo ime bude čašćeno i našim životom: istinitošću naših riječi, dobrotom naših djela, poštovanjem i ljubavlju prema svakom čovjeku. Molimo da njegovo kraljevstvo dođe u naša srca, obitelji, grad i u međusobne odnose koje trebamo obnoviti u obiteljima i zajednicama. Ondje gdje prihvaćamo Božju volju, gdje ljubav pobjeđuje sebičnost i pomirenje nadvladava neprijateljstvo, već se očituje nešto od neba“, kazao je nadbiskup.

Moleći „Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan!“, „pred Oca donosimo svoje potrebe: kruh, zdravlje, posao, snagu za obveze i mir u obitelji. Učimo primati život kao dar i oslanjati se na Boga iz dana u dan. Isus nas uči moliti riječima i djelima: ‚I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!‘. Pred Ocem možemo iskreno priznati što trebamo promijeniti, zašto se pokajati, što popraviti. Njegovo nas oproštenje podiže i osposobljava da i sami opraštamo. Zato u tu molitvu unesimo i naše međusobne odnose koji nas bole, osobu prema kojoj nosimo gorčinu, riječ koju trebamo povući ili dobro koje smo propustili učiniti. Zamolimo za milost prvog koraka prema pomirenju“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Prošnjom „I ne uvedi nas u napast!“ „zazivamo Oca da nas u napasti ne napusti, nego da nas svojom milošću sačuva od pada. Svjesni smo svoje slabosti i trebamo njegovu pomoć da u kušnjama ostanemo vjerni, da nas strah ne zatvori, ogorčenost ne zarobi i umor ne udalji od dobra. Takvo povjerenje u Boga prepoznajemo u sv. Šimunu, koji je, otvoren vodstvu Duha Svetoga, ustrajno iščekivao Spasitelja i primio ga u svoje naručje“, rekao je nadbiskup.

Potaknuo je vjernike neka pred Šimunovim tijelom mole da im Gospodin daruje srce koje sluša Duha Svetoga, da se u kušnjama oslanja na Božju blizinu, vjeruje Ocu i prima Krista; Poželio je neka zagovor sv. Šimuna prati okupljene da molitvu koju izgovaraju usnama, sve više žive svojim djelima.

Na kraju Večernje molitve, 17 novih članova pristupilo je Bratovštini sv. Šime, izmolivši molitvu predanja zagovoru sv. Šimuna. Nadbiskup je čestitao pojedinačno novim članovima i svakom uručio suvenir, Škrinjicu sv. Šimuna i Statut Bratovštine sv. Šime.

Nadbiskupa je pozdravio predsjednik Bratovštine sv. Šime Boris Vukašina. Zahvalio je nadbiskupu na podršci i čuvaru svetišta sv. Šime don Damiru Šehiću na svemu što čini u promicanju čašćenja sv. Šime.

„Bratovština kao početak novog puta služenja zajedništva i ljubavi prema Crkvi ne želi biti samo čuvar časne tradicije, nego zajednica ljudi spremih svjedočiti vjeru životom, molitvom, povezanošću i djelima ljubavi“, rekao je Vukašina, poručivši novim članovima da postaju dijelom zajedništva koje je pozvano čuvati i prenositi pobožnost prema sv. Šimi, njegov primjer vjernosti Bogu, strpljivosti i pouzdanja u ispunjenje Božjih obećanja.

Nakon liturgije, nadbiskup, svećenici i vjernici počastili su relikviju sv. Šimuna čije se tijelo nalazi u škrinji iznad glavnog oltara, izvijestio je Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije.