Budi dio naše mreže
Izbornik

Zadušnica na 50. obljetnicu smrti osječkoga župnika Emila Mayera

Osijek (IKA)

Sadašnji i bivši župljani, ministranti i pjevači Župe sv. Mihaela arkanđela u osječkoj Tvrđi okupili su se u srijedu, 22. srpnja u župnoj crkvi na večernjoj misi u povodu 50. obljetnice smrti tvrđavskog župnika dr. Emila Mayera (22. 6. 1904.-22. 7. 1970.), začasnog kanonika, dekana i rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (1960.-1968.).

Uvodeći u otajstvo misnoga slavlja predvoditelj mise mons. Stjepan Belobrajdić, bivši ministrant Župe sv. Mihaela u Osijeku i župnik u miru u župi BDM u Brodskom Vinogorju, razložio je: „Euharistija – misa zahvalna je žrtva Isusa Krista za sve nas, za svakoga od nas i one koji su s nama dijelili život. Žrtvu zahvale s o. Ikom Mandurićem i s vama zajedno prikazat ću za našeg pokojnog župnika dr. Emila Mayera jer točno danas protiče 50 godina od njegove smrti“.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor sastavljen od Mayerovih bivših vjeroučenika uz ravnanje Silvija Vrčeka i orguljsku pratnju Ivke Kaurinović, a uz njih na misi su čitali evanđelje, psalam i Molitvu vjernika Franjo Janc, Biserka Kos i Jure Kos. Prije propovijedi je S. Vrček pročitao župnikov životopisni put Bogu zahvalno podsjećajući: „Mayer je rođen 1904. u mjestu Jožefalva (Banat, Rumunjska) od oca Ivana i majke Barbare; osnovnu školu i gimnaziju završava u Osijeku, a poslije završetka Bogoslovnog fakulteta (VBŠ) za svećenika ga zaređuje biskup dr. Antun Akšamović (6. 7. 1930.) te je doktorirao 1936. iz kanonskog prava; bio župnik Župe sv. Mihaela (od 1. 1. 1944.) do tragičnog stradanja kod Luča 22. srpnja 1970. Pokopan je dva dana poslije na Novogradskom groblju u Osijeku. Istovremeno, dok je bio župnik župe Osijek II., bio je upravitelj župe Dalj, dekan za Baranju, privremeni upravitelj župe Batina, rektor VBŠ – Sjemeništa, začasni kanonik. Naš prečasni župnik bio je s nama u vremenima našega djetinjstva, mladalačkog doba, odrastanja, sazrijevanja, odabira zanimanja i zvanja, a sada je u našim sjećanjima i molitvama, te mu na svemu hvala“.

Mons. Belobrajdić rekao je kako od 1973. svake godine 8. srpnja, na dan slavljenja mlade mise, dolazi u crkvu Sv. Mihaela zahvaliti, no sada prvi put slavi misu s bivšim župljanima za pokojnog župnika. „Neću s vama promišljati o istini – poruci i pouci života sv. Marije Magdalene (njezin je spomendan) jer to znamo i često živimo. Jedna od stvarnosti našega življenja, ono što nas odlikuje iznad svih drugih života na Zemlji, je sjećanje koje nas je danas dovelo ovamo… Zahvalni Bogu na tome i na njegovoj milosnoj dobroti svatko među nama može večeras iznijeti svoje sjećanje i doživljaje iz vremena naših djetinjstava i mladosti. Osobno smatram kako se za pokojnog župnika mogu primijeniti riječi svetog svećenika Ivana Marije Vianneya koji je rekao: ‘Kada bi svećenik shvatio kako je velik, umro bi, ali ne od straha nego od ljubavi jer svećenik je ljubav Isusova srca.’ Jer svećeničko zahvalno euharistijsko slavlje čini pretvorbu po kojoj uprisutnjuje samoga Krista… Opisati život župnika uz kojega smo vezani nama je nemoguće. Osobno sam ga doživio kao osjećajnoga čovjeka, brižnoga, župnika koji kada nenamjerno pogriješi to javno kaže, primjerice na Cvjetnicu prigodom pjevanja muke u vrijeme dok je svećenik leđima bio okrenut narodu“, prisjetio se mons. Belobrajdić nižući zgode iz života, primjerice, održavanja vjeronauka dva puta tjedno u prostoriji koju su vjeroučenici zagrijali drvima i ugljenom donesenim od kuće u plastičnim „mrežama“.

Poslije zadušnice mons. Belobrajdić je predvodio molitvu uz Mayerov grob na Novogradskom groblju, a Viktor Beniković položio je buket cvijeća te su se okupljeni prisjetili i mons. dr. Ivana Šeše, bivšega tvrđavskog mladomisnika, posjetivši uz molitvu njegovo posljednje počivalište.