Draga braćo i sestre!

U povodu 50. obljetnice završetka Drugoga svjetskog rata, biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, pod predsjedanjem kardinala Vinka Puljića, 3. svibnja 1995. uputili su Pismo crkvenoj i društvenoj javnosti. I danas, četvrt stoljeća kasnije, na kraju ove svete mise, čini se prikladnim i aktualnim podsjetiti na neke misli iz toga Pisma o molitvi za sve žrtve ratova i poraća, koje imaju trajnu poruku i vrijednost.

„Ne molimo – pišu biskupi – samo za Hrvate katolike – biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i tolike vjernike – nego molimo i za sve nevine žrtve u drugim narodima koji stradaše u okrutnosti ratnog vihora…

Uvjereni smo da će doći vrijeme kada će se moći zabilježiti sva tragedija koja je učinjena nevinu čovjeku bez obzira koje vjere ili narodnosti bio. Zato spominjanje tih žrtava ne smije biti izazivanje novih rana. U duhu Poruke, koju je sveti Otac, … trebao izgovoriti u sarajevskoj katedrali 8. rujna 1994., želimo ostvarivati zahtjev iz Gospodnje nam molitve: Oprosti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Ovim riječima, napisao je Papa, dodirnuli smo ključno pitanje. Sam Krist nas je na njega upozorio kada je, umirući na križu, rekao glede svojih ubojica: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine’ (Lk 23,34). (…). Danas želimo moliti da se ponovi slična gesta ‘opraštamo i tražimo oproštenje’ za našu braću na Balkanu! Bez takva stava, teško je graditi mir. Nizanje ‘krivnja’ i ‘kazna’ neće se nikada okončati, ako se jednom ne oprosti. Oprostiti ne znači zaboraviti! Ako je sjećanje zakon povijesti, oproštenje je snaga Božja, snaga Krista koji djeluje u događajima ljudi i naroda…

U tom duhu molimo za sve nevine žrtve ovoga stoljeća na našim prostorima. Žalimo nad svim učinjenim nepravdama i zlima. Želimo da svaki čovjek može proživljavati svoje ljudsko dostojanstvo, svoj vjerski i nacionalni identitet u slobodi i miru, tuđe poštujući, a svojim se ponoseći. Neka naše ljudsko i vjersko pomirenje sa svima drugim bude zalogom trajnog mira.“

Uzoriti gospodine kardinale, koji ste jedan od sastavljača ovoga Pisma, zahvaljujem Vam, uime biskupȃ u hrvatskom narodu i svih koji su se pridružili ovoj molitvi, za navedene misli i za predvođenje današnje Euharistije. Pridružujem se svojim molitvama, da među ljudima i narodima, među vjernicima i onima koji to nisu, budu ostvarene plemenite nakane mira, suradnje, sloge, molitvenoga sjećanja, razumijevanja, oprosta, čišćenja pamćenja i oslobođenja od zlopamćenja. A sve radi veće slave Božje na ovomu svijetu, radi izgradnje društvene sloge među ljudima i narodima, radi ekumenskoga susretanja, međureligijskoga dijaloga i radi sretnoga napretka svih Božjih stvorenja. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Mons. dr. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor

i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata