Izuzetna mi je čast i radost u ime vjernika-laika Banjolučke biskupije s nekoliko riječi izraziti duboku zahvalnost našem dosadašnjem natpastiru mons. Franji Komarici te pozdraviti novog natpastira naše biskupije, mons. Željka Majića.

Poštovani biskupe Franjo, hvala Vam jer ste se tijekom gotovo četiri desetljeća biskupske službe na različite načine trudili oko povjerenih Vam duša, u zgodno i nezgodno vrijeme; a ovoga drugoga nije manjkalo.

Hvala Vam što svih ovih godina križnoga puta naše mučeničke biskupije niste posustali u ‘učvršćivanju svoje braće u vjeri’. Pamtit ćemo Vas kao čovjeka nade, čovjeka koji je duboko vjerovao da Bog ima posljednju riječ. Nije to bilo lako osobito tijekom teških ratnih godina.

Hvala Vam što ste uvijek iznova palili svijeću nade bez obzira na sva tako česta beznađa.

Hvala Vam što ste prožeti povjerenjem u Boga jačali vjeru kad su od nas bile jače naše slabosti.

Dragi biskupe Franjo, hvala.

Poštovani biskupe Željko dobro došli u Banjolučku biskupiju!

Cijenimo Vašu hrabrost kojom ste prihvatili vodstvo naše biskupije, ali duboko smo uvjereni da je ta hrabrost utemeljena na povjerenju u Onoga čija Crkva jest, u Isusa Krista, čijem zboru apostola se danas pridružiste.

Vi ste od danas naš – otac biskup. Otac ste, pastir malom, ali vjernom stadu. Uvjerit ćete se u to uskoro. Statistike Vas mogu i uplašiti, jer nisu nimalo ohrabrujuće, ali bit ću slobodan za ohrabrenje citirati blagopokojnog papu Benedikta XVI.: „Crkva Božja ne živi od statistika, nego od Duha Božjega!“ Tako smo živjeli i preživjeli ovih proteklih godina, pa duboko vjerujemo da će tako biti i u godinama Vašeg vodstva naše biskupije.

Računajte s nama, vjernicima laicima!

Bog Vas blagoslovio i među nama dugo poživio!

Dragi biskupe Željko, dobrodošli.