Započeo je s Marijom Editom od Križa, pustinjakinjom, u nedjelju 21. kolovoza, na svoj 77. rođendan, u pustinji, gdje živi Marija Edita. “Misu smo slavili u kućici u kojoj ona živi svoj pustinjački redovnički život. Nastavio sam u samostanima bosonogih karmelićanki: Cordobi, Ciudad Realu, Talveri de la Reina, Alkali de Henares kod Madrida, Avili, i završio u Duruelu u ponedjeljak 29. kolovoza, na blagdan sv. Ivana Glavosjeka.

U tih šest samostana ima deset sestara Hrvatica, i Marija Edita, pustinjakinja, je jedanaesta”, rekao je vlč. Bubalo. Misna slavlja slavio je u nazočnosti sestara i svojih suputnika. “To su bili nezaboravni trenuci u kojima sam osjetio karmelski duh, i radost osoba Bogu posvećenih, kao i potpunu predanost i oduševljenje u služenju Gospodinu. S obzirom na to da ih poznam više od sedam godina, imao sam želju upravo u njihovim samostanima zahvaliti Bogu za svoje svećeništvo. Posebno sam bio dirnut kad je Majka u Talveri de la Reini kazala da svakoj sestri ponaosob udijelim zlatomisnički blagoslov kroz prozorčić, polažući ruke na njihovu redovničku glavu. Za mene je to bilo nešto nezaboravno, i duhovno snažno”, izjavio je vlč. Bubalo.

Posebno ističe Fatimu, gdje je u srijedu 24. kolovoza u bazilici Gospe od Ružarija, slavio – koncelebrirao misu s petoricom svećenika, a razlog je taj, što je i sam bio župnik 40 godinu u župi Tordinci, gdje se Gospa Fatimska časti još od 1958. godine, čiji je kip iz Fatime donio tadašnji župnik Marko Majstorović. “Zahvalan sam Bogu i dragoj Gospi što se ovo dogodilo. Znam kako rijetki imaju milost biti u prilici u ovakvim susretima”, zaključio je vlč. Marko Bubalo.