Ove godine Gospićko-senjska biskupija spominje se 20 godina od kada je sveti papa Ivana Pavao II. uspostavio biskupsko sjedište u Lici. Četrdesetak svećenika, zajedno s biskupom ordinarijem Zdenkom Križićem i umirovljenim biskupom Milom Bogovićem, okupilo se u crkvi Gospe od Krasna gdje su slavili misu, zahvaljujući Bogu za dar biskupije kao i njezinu zaštitu u pandemiji koronavirusa.

U homiliji biskup Križić istaknuo je kako nakon susreta s Elizabetom, i nakon što je iz njezinih usta čula riječi: ‘Blažena ti što povjerova’, Marija ispunjena radošću, izriče svoju divnu pjesmu kojom veliča Božju dobrotu i njegovo milosrđe. Potrebno je određeno vrijeme da osoba postane svjesna Božjih darova, njegovih dobročinstava, da bi mogla zahvaljivati i slaviti Boga. Da bi se to uopće dogodilo potrebno je znati iznova promeditirati događaje iz bliže ili daljnje povijesti i Božju ulogu u njima. Ako se to ne čini, nikada nećemo postati Bogu iskreno zahvalni, a tako samo osiromašujemo sami sebe, istaknuo je biskup Križić.

Marijini interventi su vrlo kratki i sadržajni, izuzetak je njezina pjesma „Veliča“, koja sadrži gotovo sve elemente Anine pjesme. Anina pjesma je u biti mesijanska pjesma koja izražava nadu siromašnih. To je i glavna tema Marijine pjesme koja naviješta skoro ostvarenje nade siromašnih. U Isusu će Bog objaviti svoju posebnu naklonost prema siromašnima s kojima se njegov Sin posve poistovjetio. Pjesma „Veliča“ jedna je prekrasna asimilacija, ili utjelovljenje Božje riječi, koja je u Mariji postala život, disanje duše. To nije samo Božja riječ otkrivena u Svetom pismu, nego i Božja riječ otkrivena u njezinom vlastitom životu, Božja riječ njoj upućena, koju je ona čula svojim ušima, srcem i dušom. „Veliča“ je Marijina pjesma za dar božanskog materinstva, istaknuo je biskup Križić.

Marija je duboko svjesna da sve što je primila jest besplatni Božji dar, a ne njezina zasluga. Zato sebi ne pripisuje ništa, ona je samo sluškinja Gospodnja. To što će Mariju zvati blaženom svi naraštaji jest Božja želja zbog poslanja koje joj je Bog dodijelio. Marijin hvalospjev „Veliča“ bi se mogao nazvati pjesmom siromašnih, jer bi se značenje cijele pjesme moglo sažeti u ovome: Bog je posebno naklonjen siromasima i patnicima. I sam Isus će se roditi u siromašnoj obitelji, i još bjednijem ambijentu: štali. Tako pjesma „Veliča“ postaje navještaj radikalne promjene vrijednosti koja dolazi sa Isusovom Radosnom viješću.

Naglasak u pjesmi je s jedne strane da Bog „rasprši oholice umišljene, silne zbaci s prijestolja, bogate otpusti prazne“; dok s druge strane „uzvisi neznatne, gladne napuni dobrima“. Ovo je istinski navještaj jedne nove ljestvice vrijednosti koju proklamira sam Bog. Poniznost se do tada promatrala kao nešto što pripada onima do kojih nitko ne drži, siromasima koji su u svakom smislu poniženi, pa je poniznost zapravo njihova sudbina. Siromaštvo je gledano kao Božja kazna, te stoga siromah nema niti pravo buniti se, nego to prihvatiti i u poniženju ispaštati i okajavati neke znane ili neznane grijehe. Marijina pjesma izričito se protivi takvom poimanju koje je samo ljudska, a ne Božja logika. Zato je „Veliča“ preludij Isusova govora na gori u kojem on naziva blaženima sve one od ljudi ponižene, obespravljene, proklete. I Bog, po Isusu, izabire baš te siromahe, te slabe, ponizne i ponižene, i po njima izvodi svoje djelo spasenja, istaknuo je biskup Križić, poručujući da pjesmom „Veliča“ Marija slavi beskrajnu Božju ljubav i njegovo milosrđe koje se proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju.

Po Mariji Božja ljubav očituje svoju pravednost, i Božje milosrđe se konkretizira u stvarnim djelima pravednosti među ljudima. Ovdje je i poziv Crkvi da se što više približi Mariji i da uvijek iznova otkriva kako Božja ljubav nije neki platonski osjećaj, nego istinsko i realno suosjećanje u trpljenju s onima koji su žrtve nepravde, i da trajno diže glas za njihovo oslobođenje. I mi smo pozvani da budemo sluge Gospodnje kao i Marija, i da to služenje u ljubavi iskazujemo svima koji nam dolaze i koji nas trebaju. Od tog služenja zavisi vjernost i autentičnost poziva, zaključio je biskup Križić.

Nakon mise svećenici su se okupili na susretu na kojem je biskup ordinarij predstavio stanje u biskupiji i trenutačne započete građevinske projekte Svećeničkog doma i samostana klauzurnih sestara karmelićanki u Gospiću. Bilo je riječi o slavlju prvih pričesti i potvrde u župama Gospićko-senjske biskupije. Što se tiče prve pričesti pojedini župnik će za župe kojima upravlja odlučiti zajedno s roditeljima hoće li se održati ove godine ili će se pomaknuti na sljedeću godinu. Svećenici se slažu da se slavlja potvrde održe ove godine zbog specifičnosti krizmanika osmih razreda koji nakon završetka osnovne škole odlaze većinom u druga mjesta kako bi započeli obrazovanje u srednjoj školi. Svećenici će se do ponedjeljka 25. svibnja susresti se s roditeljima ovogodišnjih krizmanika s kojima će odlučiti hoće li njihova djeca primiti sakrament potvrde ove godine. Kada donesu zajedničku odluku obavijestit će Biskupski ordinarijat u Gospiću koji će im odrediti datum slavlja. Nakon toga biskup je informirao svećenike o slavlju prezbiterskog ređenja i drugim aktualnostima, a susret je završio zajedničkim bratskim blagovanjem.