Suslavili su župnik petrinjske župe sv. Ivana Pavla II. Josip Karabaić, župni vikar Croat Balija te rektor bazilike Robert Jakica, koji je na početku misnoga slavlja pozdravio biskupa i sve okupljene, zahvalivši mu što je ovu crkvu proglasio jednom od triju oprosnih crkava.

Na početku homilije, osvrnuvši se na ulomak iz Knjige Sirahove koji govori o poštovanju roditelja, biskup je poručio da je odnos poštovanja i ljubavi prema ocu i majci blagoslov za cijelu obitelj. Dotaknuvši se zatim i Poslanice apostola Pavla Kološanima, naglasio je kako su milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost i praštanje temelj zajedničkog života, a povrh svega ljubav, koju Pavao naziva i svezom savršenstva.

Tumačeći evanđeoski izvještaj o bijegu Svete Obitelji u Egipat, biskup je istaknuo ključnu ulogu sv. Josipa kao brižnog oca i glave obitelji, podsjetivši da je u tom događaju bio ugrožen i život Djeteta Isusa. U tom je kontekstu upozorio na progonstva i nepravde i danas, rekavši kako i danas ima mnogo Heroda — onih koji progone ljude, tjeraju ih iz njihova zavičaja i rade im o glavi. Biskup se zapitao i zašto postoje toliki slijepci i tko će im otvoriti oči.

„Zar zaista ne vide ili se prave da ne vide, jesu li spremni radi vlastite koristi zanijekati ono što je bilo… ako ne znaš što je bilo… upitaj heroje… a oni su ginuli po tamnicama, na bojištima, u logorima, oni su nažalost bili progonjeni u učionicama, na fakultetima… i što je najgore, oni su i danas progonjeni, o njima se i danas laže i tako sije zabluda, ne vidi ih se i ne štuje istina o njima već ih se proglašava nepoželjnima, ne vidi se njihova neizmjerna ljubav prema Domu i obitelji, njihova žrtva… Herodi… kako to da ih još uvijek ima toliko na ovom svijetu, i u ovoj mojoj Hrvatskoj“, poručio je biskup. 

Poseban naglasak stavio je na zaključenje Jubilejske godine. Podsjetio je da je to i 2025. obljetnica Isusova rođenja te da je riječ o oprosnoj godini, pod znakom hodočašća nade, tijekom koje se mogao zadobiti potpuni oprost za sebe i svoje bližnje, osobito pokojne. Naveo je da su u Sisačkoj biskupiji oprosne crkve bile marijanska svetišta u Gori i Kloštar Ivaniću te bazilika sv. Kvirina u Sisku. Dodatno je pojasnio smisao jubilejskog oprosta, istaknuvši da se on ne odnosi na oproštenje grijeha koje se prima u sakramentu pomirenja, nego na posljedice grijeha i „vremenitu kaznu“, jer grijeh ostavlja rane i trpljenje koje je potrebno iscijeliti.

U nastavku je biskup jubilej povezao s aktualnom Godinom nade u biskupiji, osvrnuvši se na ono što se na tom području već čini te što se očekuje u narednom razdoblju. Kao znakove nade naveo je ponajprije potporu životu i obiteljima, poručivši da „bez djece narod nema budućnosti, nema nade“. U tom je kontekstu istaknuo osnivanje Doma sv. Majke Terezije – Centra za život u Sisku, kao pomoć trudnicama koje se dvoume oko poroda. Spomenuo je i djelovanje Zaklade kardinala Franje Kuharića, kojom se pomaže brojnim obiteljima s petero i više djece, kao i praksu novčane potpore pri krštenju trećega, četvrtoga, petoga i svakoga sljedećeg djeteta. Također je istaknuo i potporu studentima kroz stipendije Zaklade „Fra Bonifacije Ivan Pavletić“.

U tom je kontekstu iznio i konkretne iznose, napomenuvši kako biskupija u brojne obitelji godišnje ulaže oko 30 tisuća eura, za krštenja djece u obitelji s više od petero djece još oko 10 tisuća eura, a za studente oko 150 tisuća eura, što je ukupno oko 190 tisuća eura. Pritom je podsjetio i na široke potrebe biskupije, osobito u obnovi porušenih crkava i drugih objekata, navodeći da se trenutačno obnavlja više od 30 objekata te da one koji nisu spomenici kulture biskupija obnavlja sama. Spomenuo je i kako biskupija nosi velike troškove djelovanja svojih odgojno-obrazovnih ustanova: Dječjeg vrtića sv. Marije Magdalene u Selima, Katoličke osnovne škole u Sisku te Katoličke opće gimnazije u Popovači.

Biskup se zapitao jesu li to znakovi nade. „Kad gledamo s druge strane veliko demografsko propadanje pitamo se: što će nam sve te pa i posvećene sakralne zgrade, ako neće biti ljudi, djece i mladih? Zato ulažemo u djecu i mlade. I molimo se da se mladi roditelji ne boje prihvaćati brojniju djecu, da budu velikodušni u žrtvi i ljubavi prema potomstvu. Molimo hrabrost za naše obitelji da se ne zatvaraju životu! Molimo se i za duhovna zvanja u našoj Biskupiji. Bez svećenika, redovnika i redovnica Crkva ne bi mogla djelovati. Zato su nam potrebni oni koji će se rado i dragovoljno staviti u službu Crkve. Ne zaboravimo moliti na tu veliku nakanu Crkve“, istaknuo je biskup. 

Na kraju propovijedi izrazio je zahvalnost na plodovima Jubilejske godine, hodočašćima i molitvama vjernika, spomenuvši i sudjelovanje na hodočašću u Rimu. Zahvalio je i papi Lavu XIV. „na gestama gostoljubivosti i prihvaćanja i na njegovom blagoslovu za sav naš narod koji ove godine obilježava i 1.100. godišnjicu svoga kraljevstva“, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.