Pozdrav mu je uputio rektor svetišta Antun Ćorković. U svom uvodu biskup je spomenuo kako već prvoga dana devetnice „želimo Gospi od suza zahvaliti što nas okuplja i pomaže shvatiti kako mi nismo izgubljeni pojedinci koji nikome ništa ne znače, nego smo Crkva, Božji narod, Božja građevina“. Dodao je da joj zajedno s njima želi povjeriti „sve boli koje nosimo u srcima, kao i druge nevolje koje prate naše postojanje, da nas ona svojom majčinskom ljubavlju utješi i snažno povjeri svome sinu Isusu Kristu te u njemu pronađemo pobjedničku istinu za ovdje i za vječnost“.

U homiliji biskup Škvorčević je najprije upozorio sudionike slavlja na napisanu misao vodilju ovogodišnje devetnice na zidu iza oltara: „Božja ste građevina“, zatim godine 1944. – 2024. koje podsjećaju na 80. obljetnicu kako su partizani srušili pleterničku župnu crkvu, a na središnjem mjestu nalazi se slika zaštitnika pleterničke župe sv. Nikole iz 18. stoljeća, koja je sačuvana od razaranja jer je 1888. prenesena iz Pleternice u župnu crkvu Uzašašća Gospodnjeg u Ruševu, nedavno je restaurirana i danas ovdje izložena zajedno s vidljivim temeljima koji su od crkve ostali podsjeća na njezino postojanje. Još je biskup dodao kako je u svibnju 1945. godine bio ubijen i pleternički župnik Franjo Radović te je župa bila teško ranjena navedenim događajima. Spomenuo je kako komunisti tijekom dvadesetak godina nisu dopustili novom župniku Ljudevitu Petraku gradnju nove župne crkve te su se sveta slavlja u Pleternici odvijala pod otvorenim nebom. Tek 1963. započeta je gradnja sadašnje župne crkve koju je 1971. posvetio blažene uspomena kardinal Franjo Kuharić.

Biskup je kazao kako je vjerojatno netko od nazočnih vjernika pomislio da zlodjelo rušenja župne crkve ne zavrjeđuje spomen, najmanje na takvom vjerničkom skupu i velikom zajedništvu hodočasnika. Ne bi zavrijedilo da se nije dogodilo ono dragocjeno, a to je da je zapravo od 1955. godine započela nova gradnja, ali ne materijalne crkve, nego duhovna pobožnošću Gospi od suza. Komunisti nisu dali se gradi župna crkva ali Marija je svojom prisutnošću pod imenom Gospe od suza započela na poseban i snažan način izgrađivati u Pleternici živu Crkvu. Rušenjem crkve kao da se sv. Nikola malo maknuo u stranu, dao prvo mjesto Mariji da ona djeluje i izgrađuje. „Zato sa sv. Pavlom iz prvog današnjeg čitanja možemo ponoviti riječi što smo ih stavili za geslo: ‘Božja ste građevina!’“ Apostol podsjeća da je on u Korintu u ono doba za temelj te građevine stavio Isusa Krista, snagu njegove ljubavi s križa koja je najveća božanska moć i može izgraditi čovjeka do te mjere i razine da on s Isusom bude pobjednik nad smrću. „Kakva je to gradnja po Božjem naumu, da s Isusom budemo pobjednici! I ovdje u Pleternici Marija postavlja te iste temelje našeg duhovnog zdanja“.

Zatim je biskup nastavio: „Svjedoci smo ovih mjeseci i godina kako se u Hrvatskoj materijalno puno gradi, napose nakon potresa u Petrinji, Sisku i Zagrebu. Potrebno je ruševine popraviti, po mogućnosti i one iz vremena domovinskog rata, ne popuštajući napasti da se pri tom bavimo onima koji su te ruševine stvorili. Marija nas odvraća od navedene negativne razine i upućuje na pozitivnu stranu događanja, uvjeravajući nas da Bog dopušta materijalne ruševine kako bi nas po njima podsjetio na one ruševine koje se događaju u nama ljudima. Teško je biti svjedokom materijalnih ruševina, ali još teže je promatrati ljudske ruševine. One se zbivaju u ljudskim srcima i savjestima kad nestane u njima Božje prisutnosti, kad se ljudska sloboda, zavedena Zlim, opredjeljuje za ono što je protivno čovjekovu dostojanstvu koje mu je Bog dodijelio, te on djeluje protiv sebe, protiv prirode, protiv Boga. Kakve li nesreće, kakve li ruševine! Pred ljudskim ruševinama Isusova Majka nije ravnodušna, baš zato što je majka i što je puna ljubavi i suosjećanja za čovjeka. Ona se ne ukazuje u Lurdu, Fatimi i drugim mjestima, proplakao je njezin lik u Sirakuzi, ali ne zato da bi osudila ljude. Njezino majčinsko djelovanje nije osuđivati bilo koga, nego poput njezina sina Isusa pristupati ranjenom čovjeku razorenu u savjesti i približavati mu Boga, Isusa Krista, njegovu snagu praštanja i milosrđa te na taj način liječiti razorni rak naše duše i srca. To može samo Bog. On, naime, može ući u dubine našeg bića i djelovati snagom svoga Duha, svojom ljubavlju i ostvarivati u nama gradnje koje su za vječnost.“

Potom je biskup Škvorčević kazao: „U evanđelju čujemo Isusovu jasnu riječ. Pita ga jedan zakonoznanac: ‘Gospodine, koja je zapovijed najveća da bi vršeći je postigao život vječni?’ Usred brojnih propisa koji su tada postojali u židovstvu Isus oslobađa i svodi ih na dva božanska pravila: Ljubi Boga – ne polovično – nego svim srcem, dušom, umom, cijelim svojim bićem a bližnjega kao sebe samoga. Kakvog li puta naše izgradnje: Ljubiti! To je Božji put. On nam je u Isusu Kristu pristupio na taj način, te mu se mi usuđujemo dolaziti s našim ranama, duhovnim bolestima koje smo počesto sami prouzročili, sebe iznutra upropastili. On se, naime, pojavio među nama baš radi toga da bi nas liječio od naših dubokih, smrtnih razorenosti. Marija nas i ovdje u Pleternici ohrabruje uvjeravajući nas da je Isus, sin njezin Bog milosrdan, Bog ljubavi i praštanja, lijek i jakost. On je Bog jači od zla i Zloga te nam se s njime najdublje povezati, s njime liječiti svoje rane i s njime koračati ovim svijetom u velikoj duhovnoj slobodi i povjerenju da ćemo s njime stići do one punine života koju samo ljubav može darovati“.

„Ovdje u Pleternici, na ovom brijegu, na devetnicama tijekom više od 60 godina i na samoj proslavi Gospe od suza, Marija je izgrađivala u našim očevima i majkama, obiteljima i mladima upravo taj Božji svijet. Silno je što je i prije vas ovamo dolazilo mnoštvo onih koji su bili uvjereni da onu hrvatsku dušu koju su komunisti nastojali svojom ideologijom umrtviti, oduzeti Boga dodjeljujući joj mrak, on želi liječiti. Marija je to čudo ostvarivala. Čudo da je ovamo dolazio običan čovjek, kako bi čuo što to Bog misli o nama pa da mu svim srcem i svom dušom povjeruje, da s njime djeluje, radi po njegovim pravilima i sebe u svojim nemoćima izgrađuje. On u nama po svom naumu izgrađuje svoj božanski svijet: ‘Božja ste građevina!’ To je Crkva Isusova. On, uskrsli Pobjednik, živ je i prisutan među nama i onda kada ga neki progone iz naših ljudskih srdaca, obitelji i društva. On nam pristupa nježnošću i ljubavlju svoje Majke, koja nas potiho uvjerava u dubini našeg bića tko smo mi Bogu, što Bog može i želi s nama, budi nas i osposobljava za Isusovo zajedništvo koje se zove Crkva, u kojem ona blista kao prvi i najuspjeliji vjernik. Ona, uznesena i proslavljena na nebo, neprestano nam je znak što će Crkva i svi mi na kraju biti po onome što Bog svojom milošću i ljubavlju gradi u nama“.

„Draga braćo i sestre! Naš bi odgovor na te poticaje Isusove Majke trebao uvijek biti obnovljena vjernost Bogu, nastojanje oko časnog života, oko poštenja, koje je Božja sloboda u našim savjestima, osobno, obiteljski i na svim razinama javnog života, ponajprije u politici i gospodarstvu. Nikad nam se u hrvatskoj povijesti ništa teškoga i zloga nije dogodilo kad smo bili vjerni Bogu i nastojali živjeti po onome na što nas je on pozivao u što nas je on uvodio, na što nas je poticao. Uvjeren sam da je Marija svojom majčinskom blizinom bila ta koja je mnoge u Hrvatskoj u nevoljama i nemoćima pomagala da budu vjerni Božji sinovi i kćeri i da budu na njegovom putu, pa i onda kada treba za Boga podnijeti težinu života, za njega svjedočiti. ‘Božje ste djelo, Božja ste građevina!’ Sv. Pavao je još dodao: ‘Hram ste Duha Svetoga! Prisutan je u Vama Duh Sveti.’ Toj činjenici vjere posvetimo u ovoj devetnici prvotnu pozornost pa promatrajmo tko smo po onome što Bog u nama ostvaruje Marijinim zagovorom, te se tome radujmo. U tom Božjem pronaći ćemo svoju životnu snagu i utjehu pa i materijalnim gradnjama doprinositi koliko možemo za naše osobno, obiteljsko i opće dobro, uvijek u uvjerenju da je gradnja koju Bog ostvaruje u nama najvažnija za našu pojedinačnu i zajedničku hrvatsku sudbinu. Draga braćo i sestre! Neka ova devetnica bude zaista jedan veliki događaj gradnje koju Marijinim zagovorom i zauzetošću omogućujemo Bogu u našim srcima i savjestima. Hvala vam što s tom spremnošću i otvorenošću započinjete ovu devetnicu, da vaša duša i savjest budu prostor u kojem će Bog djelovati i ostvarivati najdugoročnije hrvatske izgradnje. Dao Bog da zagovorom Isusove Majke, Gospe od suza tako bude“, zaključio je biskup homiliju.

Nakon popričesne molitve biskup je posebnom molitvom povjerio sve nazočne Isusovoj Majci a oni su je zaključili Molitvom pape Ivana Pavla II. Gospi od suza.