Svečano misno slavlje predvodio je zagrebački franjevac Josip Ivkić u zajedništvu s gvardijanom trsatskoga svetišta, fra Krunoslavom Kocijanom. Među brojnim hodočasnicima koji su došli preporučiti se zagovoru Majke Milosti, bili su i Udruga pomoraca sv. Nikole – Vrsi, članovi Franjevačke mladeži te riječkih mjesnih bratstava Franjevačkog svjetovnog reda.

Na prvi dan trodnevnice uoči svetkovine Majke Božje Trsatske, u svojoj je propovijedi Ivkić promišljao o stvarnosti vjere i povjerenja u Gospodina, ogledajući se u život Blažene Djevice Marije i njezina odnosa s Bogom. Propovjednik je naglasio da vjerovati ne znači nužno imati sretniji život, nego unatoč svim poteškoćama i nedaćama staviti povjerenje u Boga koji jedni zna izvući dobro iz zla, svjetlo iz tame, pravdu iz kontradikcije života. To nužno podrazumijeva iskustvo životnih razočarenja koja se trebaju shvatiti kao prilika za jačanje vjere i učvršćivanja osobnoga odnosa s Bogom.

„Vjera nas ne štedi života i od muka života. Ne štedi nas od izdaje i zataje u životu, svega onoga što je kontekst Posljednje večere. Neupitno najljepši primjer vjere i odgovora, potpunog povjerenja u Boga nalazimo u liku Marije. Međutim, u liku Marije se očitovala i sva dramatičnost vjere čovjeka koji vjeruje i koji je spreman dati odgovor vjere Bogu. Marija je vjerovala i pod križem, onda kada joj se Sin oduzimao, da će Bog preuzeti inicijativu u njenom životu i životu njezinog Sina. Bog je to i učinio. Sina je uskrisio, a nju učinio majkom svakoga od nas. Sve ovo spominjem jer Marija dobro zna da vjerovati ne znači nužno imati sretniji život, već vjerovati znači to da se taj život unatoč svim njegovim nesrećama, nedaćama, problemima, nalazi u ruci Onoga koji jedini zna izvući dobro iz zla, svjetlo iz tame, pravdu iz kontradikcije života. I dokle god ne dođemo do toga da nas vjera duboko razočara još uvijek nismo stigli do Marijine vjere“, istaknuo je propovjednik te pojasnio da u životu ne mora sve biti prema ljudskim željama i planovima za koje se očekuje da ih Bog ispuni. Umjesto toga potrebna je ispravna slika i povjerenje u Boga koji preuzima inicijativu i vodi čovjeka kroz životne kušnje kako bi se kroz njih pročistio i dospio do konačnoga cilja – vječnog zajedništva s Gospodinom.

„Počinjemo biti vjernici tek onda kad nam se u jednom trenutku dogodilo nešto što nas je natjeralo da prođemo uskim putem razočaranja koje nas taži da na tom putu uziđemo, da napravimo jedan korak više. Zašto je to tako? Iz jednostavnog razloga što nas lake stvari ne vežu uz Gospodina. Kada se sjetite koji su vas trenuci najviše vezali uz Gospodina: zar ne onda kada vam je bilo muka i od života? Zar ne onda kada si sagriješio najviše koliko si sagriješiti mogao te si se ogadio sam sebi i nisi više u sebi pronašao niti jedan razlog zbog kojeg bi bio ljubljen, a Bog ti je oprostio tvoje grijehe i to je vezalo više uz Gospodina? Vjera nas uglavnom razočarava iz jednostavnog razloga što Bog kakvog si mi zamišljamo u našim željama i očekivanjima, previše sliči nama, onom što nam ne dostaje, našim nesigurnostima, strahovima. Ali Bog nije nešto što smo si izmislili da bi nam bilo lakše u životu. Da bismo vjerovali trebamo se odreći našeg zamišljanja Boga i povjeriti se jednome odnosu, relaciji, baš kao što je to učinila Marija, pod križem. Zato valovima, olujama života, ne možemo upravljati niti kontrolirati. Ali ono što možemo učiniti jest iskoristiti iste te valove da odemo prema željenom smjeru, prema luci Božjega srca, prema Bogu.“

Na svetkovinu Majke Božje Trsatske, u srijedu 10. svibnja, svečano liturgijsko slavlje u 18.30 sati predvodit će riječki nadbiskup Mate Uzinić. Zavjetna misa franjevaca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda na rasporedu je u 11 sati. Mise će se toga dana služiti i u: 7, 8, 9 i 10 sati.