Na početku homilije vlč. Hačko istaknuo je roditelje koji se osobito raduju prvim koracima svoje djece i pamte njihove prve riječi. „I te prve riječi, kao i one posljednje koje nam netko upućuje, pamtimo i nosimo dalje tijekom života. Samim time onda možemo i slobodno reći kako je i jedno od velikih bogatstava koje kao narod imamo je i riječ.“

Na osobit način spomenuo je knjižnice koje su „posebni čuvari te dragocjenosti“ te je istaknuo Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu i knjižnicu Metropolitanu koje „čuvaju neke od najvrjednijih dijela našega naroda i jezika. Govoreći o knjižnici i malo gledajući ovdje oko sebe možemo reći da smo i mi došli u jednu malu, a opet tako bogatu knjižnicu. Doduše, ovdje ne možemo posuditi knjigu, ali svaka ova mala pločica u ovoj našoj knjižnici krije tolike priče. Svaka ta priča završava uvijek istim riječima: Hvala ti!“

„Gledajući događaje oko sebe mogli bi reći da nam je Gospodin dalek, ali On je uvijek tu, pitanje je samo koliko smo mi blizu njega“, istaknuo je vlč. Hačko i nadodao da svako „hvala Mariji svjedoči da je i dalje Gospodin u našoj sredini i da se ne moramo bojati, koliko god nam budućnost bila neizvjesna“.

Na kraju homilije naglasio je da sv. Pavao daje „recept kojim će nas drugi prepoznavati kao one koji nosimo Gospodina i što drugo onda možemo reći nego ono što je rekla i Marija: Veliča duša moja Gospodina!“

Na kraju misnog slavlja preč. Vladimir Magić pozvao je sve okupljene da češće zastanu u srcu grada Zagreba na molitvu pred Majkom Božjom od Kamenitih vrata.

Lik Majke Božje od Kamenitih vrata nakon misnog slavlja prenesen je i izložen u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca (Kaptol 28), odakle će ga mladi u 18 sati prenijeti na oltarni prostor na trg ispred zagrebačke katedrale.