To se, kako je za tjednik Hrvatska riječ rekao ravnatelj Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Saša Martinović, odnosi na oltarske kompozicije i slike, skulpture i slike iz enerijera. “Predviđena je i restauracija zidne dekoracije, ali se ona ne može staviti u precizan vremenski okvir budući da ovisi od prethodne građevinske konsolidacije svoda i zidova. Konzervacijsko restauracijske radove u ovoj godini financira Pokrajinska Vlada sa sedam milijuna dinara”, kazao je Martinović.

Ravnatelj institucije, čiji stručnjaci izvode navedene radove, dodaje da radovi koji su u tijeku obuhvaćaju dezinsekciju (u svim drvenim elementima enterijera zapažena je crvotočina), konsolidaciju drvene oplate, skidanje naknadnih premaza i potamnjelih lakova, rekonstrukciju nedostajućih dijelova drvenih kipova, rekonstrukciju drvene pozlate i slikarstva.

U nedavnoj izjavi za RTV, Martinović je spomenuo da će radovi na obnovi enterijera te crkve trajati najmanje tri godine. “Oni su predviđeni da traju na način da se svake godine radi po jedna etapa. Za ovu godinu osigurano je financiranje, a imamo obećanja da će se financiranje narednih etapa nastaviti i idućih godina. Zavod je spreman da sve predviđene etape uradi ukoliko se nađu potrebita sredstva”, dodaje Martinović. Kazao je i da Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture (čije je sjedište tik do crkve Sv. Jurja s nekadašnjim isusovačkim samostanom) ranije nije izvodio konzervacijske radove na ovom objektu.

Povijest te crkve, danas glavnog i najvećeg sakralnog obilježja Petrovaradinske tvrđave,  iznimno je burna i neraskidivo povezana s poviješću hrvatske zajednice i uopće katolika na podneblju Srijema te današnje Srbije. Čim su se isusovci afirmirali u Petrovaradinu (došli su u vojni garnizon 1693. iz Osijeka), počeli su graditi crkvu Sv. Jurja. Crkvu je u kratkom roku izgradio isusovac Ivan Farkaš godine 1701., a posvećena je 1714. Sagrađena je u baroknom stilu, bez pretjerivanja i bogatog kićenja. Orijentirana je dužom osi u smjeru sjever-jug. Na fasadi se ističe uzor gradnje, isusovačka crkva Il Gesu u Rimu. Neposredno je povezana s nekadašnjim isusovačkim samostanom, gdje je od 1996. rezidencija srijemskog biskupa.

Glavne značajke unutrašnjoti crkve su monumentalni oltar, završen 1774. Prvobitna slika sv. Jurja, autora Felixa Ive Leichera, zamijenjena je 1906. godine “bezvrijednom” slikom Karla Nepomyckog veličine 7×4 m. Oltar krase veliki relikvijari s ostacima tijela svetaca. S lijeve strane oltara su kipovi sv. Ignacija Loyolskoga i sv. Longina, a s desne isusovca sv. Franje Borgie i sv. Dimitrija Srijemskog. U sredini lijeve strane lađe nalazi se oltar sv. Križa s raspelom velike umjetničke vrijednosti, dok je nasuprot njega oltar Blažene djevice Marije s kipovima sv. Sebastijana i sv. Roka. Na tom oltaru se tijekom zime čuva zavjetna slika Gospe Tekijske, s kojom je Eugen Savojski 5. kolovoza 1716. ušao u kapelicu na Tekijama zahvaliti Bogu i Bogorodici na velikoj pobjedi nad Osmanskim carstvom, čime je središnja Europa ušla u moderni kršćanski period.

U prednjem lijevom dijelu lađe, prije početka svetišta, nalazi se oltar sv. Franje Ksaverskoga, a na suprotnom dijelu oltar sv. Petra. Ispod kora nalaze se oltari sv. Antuna Padovanskoga i sv. Franje Asiškoga. Crkvu krasi i barokna propovjedaonica, u čijoj neposrednoj blizini je krstionica iz koje je 16. listopada 1801. kršten ban Josip Jelačić. U unutrašnjosti su i nadgrobne ploče osoba pokopanih u građevini crkve, a među njima su pripadnici plemstva, vojno osoblje, biskupi, svećenici i dobrotvori crkve. Cijeli enterijer povezan je s nekada iznimno razvijenom praksom vjerskih obreda, životom bratovština i udruga, zbog čega je ta crkva bila dugo u središtu dugovnog krajolika ne samo Tvrđave već i cijelog Petrovaradina – vojnog i civilnog osoblja koje je onamo služilo i živjelo, a također i redovničkog života i crkvene hijerarhije. Od 1801. godine crkvom upravlja Đakovačko-srijemska ili Bosanska biskupija (danas Srijemska), a župa sv. Jurja je, napose nakon I. svjetskog rata, desetkovana i s vrlo malim brojem vjernika.

Monumentalno mjesto i gabariti crkve, u gotovo potpuno obnovljenomi blistavom okruženju ostalih zgrada na Tvrđavi i u Gradiću, izaziva vrlo veliki interes turista, napose jer se crkva nalazi pored glavnog stubišta koji pješaci koriste za uspon na gornje dijelove Tvrđave. “Projekt obnove unutrašnjosti kandidiran je kao jedan od glavnih projekata obnove spomeničke baštine vezane za povijest Hrvata na području Grada Novog Sada, te ga financira Pokrajinska Vlada. Zahvaljujući suradnji predstavnika hrvatske zajednice u Pokrajinskoj Vladi, koje je delegirao DSHV, s pokrajinskim premijerom Igorom Mirovićem, taj je projekt započeo. Premda će biti dugotrajan, nadamo se da će, skupa sa skorim projektom obnove vanjskog dijela i građevine crkve u što je ulaganja najavio Grad Novi Sad, donijeti dobrobiti koje očekujemo za ovaj spomenik kulture, ovdašnje Hrvate i cijeli Grad Novi Sad”, kazao je za list Goran Kaurić, zamjenik pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama.

O projektu obnove petrovaradinskog duhovnog i graditeljskog nasljeđa vezanog za hrvatsku zajednicu afirmativno se izjasnio i srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina.