ZAPOČEO S RADOM ZNANSTVENI SKUP U POVODU 80. OBLJETNICE SMRTI NADBISKUPA STADLERA
Sarajevo, 22. 9. 1998. (KTA/IKA) – Znanstveni skup u povodu 80. obljetnice smrti prvoga vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera započeo je 21. rujna u zgradi Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu. Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić otvorio je skup pozdravnim govorom u kojem je istaknuo da znanstveni skup želi “približiti lik nadbiskupa Stadlera današnjem vremenu i nadahnuti se životom toga velikog apostola”. Nadbiskup je dodao da je simpozij “važni korak za pokretanje dijecezanskog procesa za proglašenje blaženim nadbiskupa Stadlera”. Kardinal Puljić je pročitao i pismo koje je dobio od državnog tajnika Svete Stolice kardinala Angela Sodana, u kome prenosi pozdrav i potporu Svetog Oca svim sudionicima znanstvenog skupa.
Nakon službenog otvaranja Skupa, sudionike je pozdravila vrhovna poglavarica reda Služavki Malog Isusa kojega je utemeljio dr. Josip Stadler, s. Mirjam Dedić, zatim provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović, izaslanik banjolučkog biskupa mons. Anto Orlovac, dekan franjevačke teologije dr. fra Božo Lujić, dekan vrhbosanske katoličke teologije mons. dr. Marko Josipović te rektor vrhbosanske bogoslovije mons. dr. Anto Ćosić. Nakon pozdravnih govora u prijepodnevnom dijelu skupa održana su četiri predavanja.
Djelatnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu Mr. Zoran Grijak govorio je o “Porijeklu, djetinjstvu i školovanju dr. Josipa Stadlera”. U svom je predavanju predstavio prvoga vrhbosanskog nadbiskupa kao “osobu izuzetnih intelektualnih i ćudorednih odlika”, a glede političkih opredjeljenja “hrvatskog rodoljuba, zauzetog za socijalne i političke prilike svojih sunarodnjaka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine”. Profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. Josip Baloban je govorio o nadbiskupu Josipu Stadleru kao svećeniku i profesoru zagrebačke nadbiskupije. On je zaključio da se “u zagrebačkom razdoblju, od 1862. do 1881. Stadler susreo s jedne strane sa stvarnošću vlastita svećeništva i vlastita profesorskog djelovanja, i s krutom, nesavršenom crkvenom stvarnošću unutar zagrebačke nadbiskupije. S druge strane, upravo unutar tog razdoblja razvijao se u svećenika i profesora, koji je s vremenom prihvaćao istinu da nema idealne partikularne Crkve, a niti idealnih crkvenih struktura, a najmanje idealnih nositelja crkvenih službi”.
Profesor povijesti na vrhbosanskoj katoličkoj teologiji dr. Božo Goluža i profesor sveučilišta u Mostaru dr. Ljudomir Zovko, govorili su o “Austrougarskoj okupaciji pokrajine Bosne i Hercegovine” odnosno o “Austrougarskoj i nacionalnom pitanju”. Oba predavača pokazala su povijesni trenutak i prilike u Bosni i Hercegovini, ali i Monarhiji te dočarali teško i složeno stanje u kojem je djelovao nadbiskup Stadler. Nakon izlaganja otvorena je rasprava.
U poslijepodnevnim satima skup je nastavio s radom. Predavanje o “Josipu Stadleru i Colegiumu Germanicum” dr. Joze Džambe pročitao je mr. Tomo Knežević. On sam je govorio o “Imenovanju i intronizaciji” nadbiskupa Josipa Stadlera. Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski administrator trebinjsko-mrkanski dr. Ratko Perić govorio je o nadbiskupu Stadleru i Svetoj Stolici, navodeći slučajeve u kojima se nadbiskup obraćao Apostolskoj Stolici za pomoć. Nakon kratke stanke i rasprave održana su još dva predavanja. Dr. Juraj Kolarić govorio je o Stadleru i hrvatskim biskupima, a dr. Ante Brajko je govorio o “Stadleru i biskupima sufraganima”.