Zajedničkom misnom slavlju prethodila je duhovna priprava – najprije molitva šestog časa, a zatim tumačenje 22. psalma, koji govori o patnjama i nadama pravednika. Fra Tomislav je zaposlenike Caritasa potaknuo da iz psalama uče moliti i pristupati Bogu s povjerenjem. Otvorenost pak u molitvi ponekad može uključiti i prigovaranje Bogu za neke životne drame, za zla i poteškoće koje nas snalaze, a kojima ne vidimo uzroka ni razloga, niti im vidimo završetka, rastumačio je fra Tomislav.
Kao nadahnuće za molitvu u teškim životnim trenucima preporučio im je i 88. psalam, a za ‘domaću zadaću’, u cilju duhovnoga napretka, predložio im je da se nastoje vježbati u gledanju dobra oko sebe i u drugima te u isticanju pozitivnih zapažanja.

Duhovnik je pozvao zaposlenike Caritasa da paze kako profesionalizam u karitativnom radu ne bi ugasio duha Božjega, duha služenja u poniznosti i ljubavi. Tu opasnost mogu izbjeći ako iskreno i ponizno osluškuju Božju riječ i žive po njoj.

U propovijedi na euharistijskom slavlju duhovnik je pohvalio zaposlenike i volontere Caritasa, nazvavši ih „produženom rukom Božjom“. Navezavši se na evanđelje dana, potaknuo ih je da poput Isusa osluškuju vapaje i potrebe napaćenog i gladnog naroda te daju konkretne odgovore na njih. I neka se pritom ne boje. Neka sa zahvalnošću primaju što dobiju i to dijele dalje, a Gospodin će se pobrinuti da se to umnoži i da za svakoga bude dosta. Evanđelja izvještavaju da je nakon svakog Isusovog umnažanja i dijeljenja kruha, uvijek ostajalo viška. Gdje naše ljudske snage i resursi oskudijevaju – tu nastupa Bog i čini da svima dostaje.
Biti u službi Isusa i njegove Crkve, velik je privilegij i čast, ali i odgovornost i izazov na koje zaposlenici i volonteri mogu uspješno odgovoriti postupajući poput Isusa – svako dobro djelo pretičući molitvom.