Misu zavjetovanja je predvodio provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić, uz suslavitelje o. Hrvoja Mravka, učitelja novaka, i sedam drugih svećenika. Nazočni su bili rođaci i prijatelji zavjetovanika i isusovačke zajednice.

Provincijal je u svojoj propovijedi istaknuo da Bog po svojoj volji ne ograničava ljudsku slobodu, nego je naprotiv omogućuje. Naveo je i stih kantautora Boba Dylana: “Bio to Bog, bio Sotona, nekome moraš služiti”, pa zaključio da su “neke vrste služenja ropstvo, a neke vrste služenja su sloboda”.

“Sve ovisi o tome kojoj vrijednosti služiš, lažnoj ili pravoj vrednoti. Ako služiš vlastitom egu ili drugom lažnom božanstvu, to je ropstvo. Ako služiš ljubavi, to je sloboda.”

Nastavio je govoreći da “biti slobodan znači biti sposoban ostvariti potencijal svojih talenata prikladno i u punini”. “Najveći talent koji imamo jest sposobnost za dobrotu, za ljubav. (…) Krist nas je oslobodio od robovanja egoizmu da možemo sasvim ostvariti potencijal dobrote u nama.“

Na kraju je zaključio da je u središtu slavlja zavjeta zapravo opet Isus Krist, jer se redovnički zavjeti slijevaju u jedan: nasljedovati Krista.

Novaci su svoje zavjete položili pred uzdignutom hostijom, tijelom Kristovim, u trenutku nakon „Jaganjče Božji“, što je jednostavan, ali prastari obred u Družbi Isusovoj.

Ivan Buneta (rođen 2000. godine) dolazi iz Župe Presvetog Srca Isusova u Karlovcu, a nakon zavjeta, svoju formaciju nastavlja studijem filozofije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. O. Boris Jozić (rođen 1989. godine), koji je stupio u Družbu Isusovu kao svećenik, nastavlja apostolski rad na Župi Presvetog Srca Isusova u Zagrebu.