Prvi je to put nakon 31 godinu da se misa slavila na oltaru koji je pred vihorom Domovinskog rata 1992. izmješten iz stare župne crkve te je sve godine na njemu slavljena misa u župnoj crkvi Svete Obitelji u Slavonskom Brodu.

Aktualizirajući misna čitanja, mons. Zeba je u homiliji pojasnio što je za svakoga Galileja.

„Ovo je povlašteno vrijeme milosti za svakog kršćanina,  jer Gospodin nam i danas želi nešto reći. Njegova temeljna poruka je da odemo u Galileju, u naš početak, dan kada smo prvi puta osjetili zagrljaj i toplinu majčina poljupca, mjesto u komu smo prvi puta uočili razliku dana i noći. Galijeja, moja i tvoja, je mjesto gdje smo se prvi put zaljubili ili sreli na licu sretna čovjeka, prepoznali u liku oca, čovjeka koji nas iskreno uvjerio  što je dobro, a što zlo. Naša Galileja je mjesto gdje smo se krstili. Znakovit je ovo dan, jer na ovom oltaru, koji se nakon 31 godinu izbjeglištva vratio u Koraće, ponovo slavimo misu. Kako je to moćno i snažno! Ovo je naš zavičaj, ovo je naša Galileja. U ovim spaljenim i porušenim kućama smo prvi puta rekli vjerujem, ljubim, čuli plač braće sestara. U tim kućama nije bilo skupocjenog namještaja, ali  je bilo puno kolijevki, puno života, i zato je i Bog bio tu“, rekao je uz ostalo mons, Zeba.

Nadalje je posvjestio kako Isus govori „da idemo i budemo njegovi svjedoci“.

„Ne budimo samo dionici koji sudjelujemo, promatramo, nego budimo svjedoci u vlastitoj obitelji, u susretu sa samim sobom. Zato je ovaj 15. u mjesecu šansa, jedinstvena prilika za novi početak. Dobrodošli u Galileju, u svoj zavičaj, u kuću svoga novoga rođenja na vječni i besmrtni život, na život susreta i beskrajne  radosti koja nam je Isusovim uskrsnućem darovana“, zaključio je mons. Zeba.

Na kraju mise pred Gospinim kipom fra Blažen Lipovac predmolio je litanije Blažene Djevice Marije i zavjetnu molitvu Gospi Koraćanskoj po kojoj joj je sve njezine župljane stavio pod zaštitu.

Mons. Zeba zahvalio je Koraćanima što njeguju taj zavjetni dan svojoj Nebeskoj zaštitnici te tom prigodom posebno istaknuo Šandora Lipovca, zauzetog župljanina i Marjana Kljajića, angažiranog vjernika te im je u svoje ime i u ime župnika darivao prigodne slike.