Od ranih jutarnjih sati podno zidina crkve odjekivali su gromoglasni pucnjevi kubura. To je stari običaj Hrvatskog zagorja koji potječe još iz razdoblja grofova Keglevića, čija je straža prije više od 500 godina pucanjem iz pištola slavila Isusovo uskrsnuće, a ta je tradicija ostala sačuvana sve do danas, zahvaljujući brojnim kuburaškim društvima.

Kraj kapele Sv. Barbare, zaštitnice vinagorskih kuburaša, okupljene kuburaše blagoslovio je križevački vladika Milan Stipić, a potom je krenula procesija koju su predvodili kuburaši, Vinagorska limena glazba i Društvo sv. Elizabete. Poseban ukras procesije bio je tron Majke Božje Vinagorske, koji su nosili članovi Kuburaškog društva „Vinagorska kubura“.

Mons. Stipić predvodio je i svečano euharistijsko slavlje u cinktoru crkve, a u homiliji osvrnuo se na lik Djevice Marije.

„Imamo Presvetu Bogorodicu Mariju, Majku Božju, Isusovu Majku, koja nije znala sve što će se dogoditi s Isusom. Njoj je sveti starac Šimun u hramu rekao da će joj, kada joj dijete naraste, mač boli probosti srce, ali ona nije znala zašto. To je otkrila tek kada su Isusa raspeli na križ. Ali kako kaže kršćanska himna: ‘Znam da će uskrsnuće tvoje moj plač prekinuti’. Radost Kristovog uskrsnuća najviše je obradovala Mariju, Majku Božju. Zato je njoj posvećen današnji dan, ovo svetište i zato se ovamo dolazi vjekovima, kako bi se njoj, Majci, dalo poštovanje i ljubav. Jer je majka uvijek ta koja najviše voli svoju djecu, a mi smo djeca njezina, zato se ona brine za nas“, rekao jer mons. Stipić.

Uz mons. Stipića koncelebrirali su vlč. Franjo Mezak, župnik u Desiniću, vlč. Božo Belinić, župnik u Tuhlju, fra Franjo Jurinec iz samostana u Klanjcu i vlč. Drago Bosnar, župnik u Oroslavju.

Na kraju mise, po običaju, kuburaši i hodočasnici su obišli oltar Majke Božje Vinagorske, prinoseći joj svoje molitve i zagovore.

Zavjetno hodočašće organizirali su Župa Pohoda BDM Vinagora, Kuburaško društvo „Vinagorska kubura“ i Društvo sv. Elizabete.