Istina je prava novost.

Završena Katehetska jesenska škola za vjeroučitelje u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja

Drugog dana Katehetske jesenske škole za vjeroučitelje u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja u subotu 17. listopada u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu predavanje je održao izv. prof. dr. sc. Saša Horvat nakon čega su održane pedagoške radionice, evaluacija i zatvaranje stručnog skupa.

Izv. prof. dr. sc. Saša Horvat s Medicinskog fakulteta i Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci održao je predavanje „Autizam i religiozno iskustvo“. U izlaganju je pošao od iskustava autističnih osoba i problema njihova pogrešnog tumačenja.

U prvom dijelu predavanja sudionici su promišljali o pitanju ljudskog dostojanstva kroz filozofsku i teološku antropologiju, s posebnim naglaskom na pojam imago Dei, racionalnost, odnos i kristološko razumijevanje čovjeka.

U drugom dijelu analizirane su znanstvene pretpostavke o teoriji uma, empatiji i „muškom“ mozgu te suvremena istraživanja koja dovode u pitanje zaključak da su autistične osobe manje religiozne ili nesposobne za autentično religiozno iskustvo. Brojni znanstvenici smatrali su, ustvrdio je dr. Horvat, da „nemogućnost komunikacije s ljudima dovodi do toga da autistične osobe neće moći imati komunikaciju s nadnaravnim“.

Novija istraživanja ipak upućuju na drukčiju sliku – autistična djeca iz katoličkih obitelji razvila su religioznost kao i druga djeca premda je njihov izričaj religioznosti bio malo drugačiji.

Predavač je objasnio kako postoje različiti oblici autistične duhovnosti i istaknuo potrebu slušanja samih autističnih osoba. „Autistična religiozna iskustva postoje, raznolika su i često ne odgovaraju našim očekivanjima“, poručio je Horvat i dodao da problem nastaje – ne u njihovim iskustvima, nego u našim kriterijima.

Predavanje je bilo usmjereno na razvoj kritičkog mišljenja, interdisciplinarnog pristupa i sposobnosti prepoznavanja predrasuda u interpretaciji autizma i religioznosti. Cilj predavanja bio je senzibilizirati sudionike za različite oblike komunikacije i religioznog iskustva te osposobiti ih za primjenu inkluzivnog pristupa u pastoralnom, obrazovnom i akademskom kontekstu.

Temeljni zaključak jest da izazov nije samo u sposobnostima autističnih osoba, nego i u kriterijima kojima procjenjujemo ljudskost, religioznost i sposobnost za odnos s Bogom i zajednicom.