U koncelebraciji bilo je više svećenika predvođenih ninskim naslovnim nadbiskupom i apostolskim nuncijem Martinom Vidovićem, generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem i katedralnim župnikom don Tomislavom Ćubelićem.

Osvrćući se na evanđelje Velike srijede (Mt 26, 14-25), mons. Barišić istaknuo je kako je događaj Judine izdaje Isusa, koji je prisutan u mnogim umjetničkim djelima, mnoo puta prisutan i u našim životima. Odgovarajući na pitanje „Zašto je Juda izdao Isusa?“, naglasio je kako je Juda „želio biti socijalno zauzet, što ga je sekulariziralo od sakralnog, pa samim time i od Isusa“. Nastavljajući objašnjavati Judin čin, nadbiskup je rekao kako je odnos s Bogom, važniji nego odnos s čovjekom. „Ne možemo slaviti čovjeka, bez Boga. Ako se poremeti odnos s Bogom, čovjeku sve sakralno i sveto započne smetati, pod vidom lažne humanosti. U takvim okolnostima Bog postaje objektom, što se događa i Judi“. Pojasnio je kako se i nama može dogoditi da pretvorimo Gospodina u objekt o kojem ćemo govoriti, ali nažalost, bez razgovora s Njim. „Možemo govoriti o Isusu, ali ako nedostaje razgovora s Njim, s našim Spasiteljem, razvit ćemo ljutnju na temelju koje nam Spasitelj može samo smetati“.

Tumačeći terminologiju izdaje i Isusove patnje, mons. Barišić objasnio je kako je izdaja moguća samo „iznutra“, što je posebno bolno za svakoga čovjeka, pa tako i za Isusa. „Isus je sluga patnik, kao što govori prorok Izaija, sluga koji iz iskustva svoje patnje prihvaća i naše patnje, a to je moguće samo jer je u potpunosti oslonjen na Oca“. Zaključujući homiliju, nadbiskup je istaknuo kako Isus želi slaviti pashu sa svima nama, a mi trebamo biti svjesni da je pashu moguće slaviti samo u zajedništvu s drugim ljudima. Poželio je vjernicima da „urede dvoranu za svečanu pashu s Gospodinom kroz molitvu, kontemplaciju i dobra djela“.

Nakon euharistijskoga slavlja, koje je animirao mješoviti zbor KBF-a pod ravnanjem maestra don Ivana Urlića, procesijom po Peripteru završilo je četrdesetsatno klanjanje. U 17 sati održana je svečana večernja koju je također predvodio nadbiskup, a pjevali su kanonici i bogoslovi.