U homiliji je biskup Gorski naglasio da, iako je završetak Godine sv. Josipa, Crkva čitanjima upućuje više na Mariju i na razloge zbog kojih je bilo potrebno da Bog u svojoj providnosti providi i Marijino začeće, rođenje, ali i sv. Josipa. “Pismo nam upečatljivim opisima daje odgovor na pitanje odakle to silno zlo koje nas pogađa i nema čovjeka koji ga nije iskusio. Zlo je plod nepovjerenja i neposlušnosti Božjoj riječi. Tako izlazi iz Pisma. Ljudski rod je zaveden od Zloga, nastao je poremećaj u odnosu između čovjeka i Boga, u napetosti između onoga što jesmo i što želimo biti i što je Bog zamislio da trebamo biti.”

Propovjednik je naglasio i da se neposlušnost Bogu u slabosti naše ljudske naravi trajno ponavlja kao Adamov grijeh te da mi ljudi ne možemo odlučivati o granici dobra i zla jer to pripada samo Bogu. Kada nestane naše povjerenje u Boga javlja se nepovjerenje i strah od drugoga, strah od odgovornosti i prebacivanje krivnje na drugoga pa čak i na samoga Boga, rekao je biskup Gorski.

“Ali prebacivanje krivnje ne rješava naš problem. Štoviše, srce postaje okorjelo, savjest otupljuje i više nema snagu podići svoj glas, a mi se onda skrivamo od Božjega lica. Tako je put prema još većem zlu otvoren. Dobrim se proglašava ono što je korisno ili poželjno, zadire se ljudskom voljom u područja od presudne važnosti za ljudski rod, donose se zakoni protivni ljudskoj naravi, pod maskom ljudskih prava ruše se temeljna ljudska prava, pod maskom slobode uvode se strukture koje potpuno zarobljavaju pojedince i narode.”

Biskup Gorski je istaknuo da u našem izvitoperenom društvu vrlo mali broj ljudi odlučuje o većini, a kada se iz toga odlučivanja izbaci Bog i najljepši Božji dar ljudskom rodu – Božić, čini se da čovjek sve može. Bijeg od Boga samo je potvrda duboko usađene krivnje i upadanje u zamku neodgovorne slobode. Nadodao je i da je Marija jedinstven primjer Božjeg djelovanja u ljudskoj osobi.

“Kada se jedna osoba potpuno predaje Bogu postaje Božje oruđe za izgradnju bolje zemlje, boljeg ljudskog društva i Kraljevstva nebeskoga. Spasenje je došlo po Isusu Kristu, ali on je došao po Mariji. Tako žena stoji na početku ostvarivanja Božjeg plana i stvaranja novog roda. Njezina duhovna snaga sam je Gospodin kojem je vjerovala, a njezina ljudska potpora i razumijevanje je sv. Josip, njezin zaručnik.”

Propovjednik je zaključio da je žena od Boga izabrana da daru života kojeg s ljubavlju začinje, nosi, rađa i odgaja pobjeđuje kulturu smrti i u pravom smislu postaje Nova Eva, majka živih.

Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa mons. Antun Sente prisjetio se mons. Marijana Radanovića, graditelja Nacionalnog svetišta svetog Josipa te njegove ustrajnosti u gradnji zgrade crkve i žive Crkve, ali i svih brojnih hodočasnika koji rado dolaze u Svetište. Podsjetio je i na brojne darove koje su vjernici ugradili u zavjetni kalež kojeg je osmislila akademska kiparica Linda Milić Kršnjavi, na vitraje koje je izradio akademski slikar Josip Botteri Dini te svetohranište, djelo profesora Hrvoja Ljubića.

“Najveći mozaik u Hrvatskoj u Josipovu svetištu ima posebnu snagu jer predstavlja spasonosnu činjenicu da se naš Bog htio utjeloviti, da je Riječ Tijelom postala”, rekao je mons. Sente i nadodao da je Botteri Dini sa suradnicima na mozaiku radio devet mjeseci.

Akademski slikar Josip Botteri Dini rekao je da zahvaljuje Bogu na pozivu koji mu je omogućio ostvariti sve u njegovu životu.

“Mozaik govori o noći punoj Svjetla koje prosvjetljuje svakog čovjeka. Misleći na ulogu sv. Josipa, razmatrajući o njegovoj blizini s Isusom i Marijom, mi mu postajemo srodnici u duhu. On nas hrabri, potiče, tješi i pomaže u svim našim pravednim molbama. Za sva vremena, sv. Josip nam ostaje primjer dobrog i požrtvovnog muža i oca”, zaključio je Botteri Dini.