„Sigurnost se ne temelji na prijetnji uništenjem,
nego na pravednosti, ljudskom dostojanstvu i općem dobru“

Kao delegati europskih komisija Iustitia et pax, okupili smo se u Glasgowu, u Škotskoj, od 18. do 21. rujna kako bismo učili, promišljali i djelovali u vezi sa žurnom potrebom za napretkom prema nuklearnom razoružanju. Susrećemo se u vremenu pojačanih globalnih napetosti, u kojem je niz država, koje posjeduju nuklearno oružje, aktivno uključeno u izravne vojne sukobe protiv nuklearnih i nenuklearnih država ili su u njima nedavno sudjelovale. Nadahnuti riječima pape Lava XIV. u njegovoj prvoj Poruci za Svjetski dan mira, u kojoj nas potiče da radimo na „razoružanom i razoružavajućem miru“, naš je skup istaknuo izrazito veliku žurnost prelaska s apstraktnih rasprava na postavljanje ključnog pitanja: kako praktično postići razoružanje?

Od 1960-ih godina Škotska je zemlja domaćin nuklearnih podmornica Ujedinjene Kraljevine u pomorskoj bazi HMNB Clyde (Faslane) na rijeci Clyde. Posljedično, od 1980-ih i Iustitia et pax Scotland i Biskupska konferencija Škotske, kao i širi mirovni pokret diljem zemlje, kontinuirano zagovaraju istinski mir i sigurnost, odbacujući lažnu sigurnost utemeljenu na korištenju moći i prijetnji „uzajamno osiguranog uništenja“ (MAD). Tijekom našeg boravka u Glasgowu, susreli smo se sa članovima toga dugogodišnjega škotskoga mirovnoga pokreta. Upoznali smo njihovu nepokolebljivu predanost promicanju razoružanja putem dijaloga i diplomacije, ističući katastrofalne ljudske i okolišne posljedice nuklearne detonacije, zagovarajući pravednu tranziciju za radnike u obrambenom području, te obrazujući društvo za mir, nenasilje i preoblikovanje sigurnosti, koja je shvaćena iz perspektive usmjerene na državu.

Kako bismo svoja intelektualna i teološka promišljanja utemeljili u stvarnom kontekstu, posjetili smo Faslane da bismo sudjelovali u bdjenju kršćanskoga svjedočenja za razoružanje i mir. Stojeći pred vratima iza kojih su smještena ta oružja za masovno uništenje, molili smo, slušali Sveto pismo i promišljali o temeljnoj istini da se autentična sigurnost ne može graditi na ovisnosti o oružju i povećanoj nuklearnoj potrošnji, nego mora biti ukorijenjena u ljudskom dostojanstvu, poštovanju bližnjega i promicanju općeg dobra.

Katolički socijalni nauk već je desetljećima odlučan u pogledu stava Crkve prema nuklearnom oružju. Od enciklike Pacem in terris (1963.), koja izjavljuje da „nuklearno oružje mora biti zabranjeno“ (112), do Magnifica humanitas (2026.), Crkva je dosljedno dovodila u pitanje suvremenu političku retoriku koja dominira međunarodnim obrambenim politikama. Magnifica humanitas posebno prepoznaje „rašireno, ali pogrešno uvjerenje da je nuklearno odvraćanje prijeko potreban preduvjet sigurnosti“ (194). Stoga, kao kršćani predani pretvaranju moralnih okvira katoličkoga socijalnog nauka u stvarnost, priznajemo da se nuklearno oružje nikada ne može smatrati pravednim oružjem te da njegova proizvodnja, posjedovanje, uporaba, kao i prijetnja njegovom uporabom, ostaju moralno pogrešni.

Međutim, istinski proročki glas također mora biti odnosan i realističan. Ne propovijedamo s tornja bjelokosnoga, odvojeni od stvarnih strahova i sigurnosnih prijetnji s kojima se suočavaju stanovništva, dok rat dominira europskim i međunarodnim prilikama. Situacija stvorena ruskom agresijom na Ukrajinu služi kao snažan podsjetnik na složenosti povezane s nuklearnim zastrašivanjem i ranjivošću država, potičući teška pitanja o sigurnosti i obrani. Priznajemo da se geopolitičke stvarnosti naših pojedinih država uvelike razlikuju; od povijesnih i sadašnjih prijetnji u srednjoj i istočnoj Europi do perspektiva neutralnih zemalja.

Unatoč tim razlikama, dijelimo jedinstvenu predanost: ne smijemo se naviknuti na postojanje nuklearnog oružja niti prihvatiti prevladavajući govor da, kako bismo osigurali mir, moramo biti spremni za rat. To kategorički odbacujemo i umjesto toga prihvaćamo riječi pape Pavla VI. da, ako želiš mir, moraš raditi za pravednost, te prihvaćamo poziv našega sadašnjega Svetog Oca da radimo za razoružan i razoružavajući mir. Autentična sigurnost ne nalazi se u naoružanoj nesigurnosti, nego u ljudskoj sigurnosti: ulaganju u ljude, demokratske institucije i socijalnu pravednost. Nadalje, naša moralna prosudba mora se proširiti kako bi prepoznala da se prijetnja masovnim uništenjem razvija. Moramo žurno odgovoriti na integraciju umjetne inteligencije u sustave nuklearnog zapovijedanja, odražavajući Rimsku deklaraciju Globalne skupštine nobelovaca o umjetnoj inteligenciji i nuklearnom ratu, kao i na brzi znanstveni razvoj koji povećava rizik biološkog oružja.

Kako bismo ostvarili naš zajednički cilj prevladavanja nuklearnog odvraćanja i izgradnje autentičnog mira utemeljenog na pravednosti, obvezujemo se na sljedeće konkretne mjere i pozivamo na njih.

• Ojačati okvire razoružanja: Pozivamo političke vođe da ojačaju međunarodno pravo i multilateralizam te da poštuju postojeće obveze u području razoružanja. To zahtijeva nepokolebljivu potporu Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NPT), Ugovoru o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (CTBT) i razvoju Ugovora o zabrani proizvodnje fisijskog materijala (FMCT). Pozivamo europske države da potpišu i ratificiraju Ugovor o zabrani nuklearnog oružja (TPNW) te potičemo države koje su trenutačno predane nuklearnom odvraćanju da se uključe u njegove procese, uključujući sudjelovanje na sastancima u svojstvu promatrača.
• Pozvati vlade i industriju na odgovornost: Komisije Iustitia et pax moraju se kontinuirano angažirati i pozivati izabrane dužnosnike na odgovornost, suprotstavljajući se vladama koje povećavaju izdatke za obranu na štetu socijalne i ekonomske pravednosti. Također moramo osporavati ekonomske interese ugrađene u industriju nuklearnog oružja i širu industriju naoružanja te zagovarati pravedne tranzicije za pogođene radnike.
• Mobilizirati civilno društvo za multilateralno nuklearno razoružanje: Potičemo kršćane i sve ljude dobre volje da se zauzmu za nenasilje i nuklearno razoružanje mirnim djelovanjem. To može uključivati molitvu, promišljanje, zagovaranje i javno svjedočenje, primjerice na mjestima na kojima je smješteno nuklearno oružje.
• Ulagati u obrazovanje za mir: Moramo dati prednost obrazovanju za mir i obrazovanju za globalno građanstvo kako bismo promijenili mentalitete diljem Europe i svijeta, dovodeći u pitanje normalizaciju nuklearnog oružja i preusmjeravajući poimanje sigurnosti s militarizacije prema ljudskoj sigurnosti – odnosno zaštiti i procvatu ljudi, demokracije, zajednica i resursa. Priznajemo da, kako bismo to postigli, moramo također dovesti u pitanje dezinformacije u politici i medijima, kao i unutar vlastitih Crkava.
• Poticati dijalog i vjerodostojne alternative: Obvezujemo se stvarati i održavati prostore za dijalog unutar Crkve i civilnoga društva; moramo osigurati da se stvarni strahovi i sigurnosne brige čuju, istodobno razvijajući i zagovarajući vjerodostojne alternative nuklearnom odvraćanju.

Napuštamo Glasgow ponovno potvrđeni u svom uvjerenju da je multilateralno nuklearno razoružanje i moralan imperativ i praktičan politički izazov. Obvezujemo se biti proročki i ustrajan glas za autentičan i pravedan mir u kojem je sigurnost utemeljena ne na prijetnji uništenjem, nego na pravednosti, ljudskom dostojanstvu i općem dobru.

Usvojeno od Generalne skupštine
Iustitia et pax Europe u Glasgowu,
na Međunarodni dan mira, 21. rujna 2026.

Mons. Vladimir Dugalić izabran za člana Izvršnog odbora europske „Iustitia et Pax“