Posebno se osvrće i na pitanje seksualnog zlostavljanja u Crkvi, istaknuvši da su „žrtve često nailazile na zatvorena vrata“ te da „moraju biti praćene blizinom autentičnih pastira“.

Iako seksualno zlostavljanje nije bilo izričita tema Izvanrednog konzistorija, Papa se pred približno 170 kardinala – birača i onih bez prava biranja, iz svih dijelova svijeta – želio osvrnuti na problem koji, kako je rekao, „još uvijek ostaje stvarna rana u životu Crkve na mnogim mjestima“.

Američki Papa više je puta tijekom proteklih mjeseci svojega pontifikata upozoravao na tu krizu. Ni na konzistoriju, koji je bio u cijelosti usmjeren na teme sinodalnosti i poslanja, o kojima je glasovala većina kardinala, nije propustio spomenuti tu bolnu stvarnost. Učinio je to u završnom govoru na kraju dvodnevnoga rada, čiji je tekst objavljen 10. siječnja.

„Samo zlostavljanje uzrokuje duboku ranu koja može trajati cijeli život; ali često je skandal u Crkvi u tome što su vrata bila zatvorena, a žrtve nisu bile prihvaćene niti praćene blizinom istinskih pastira“, rekao je Papa u govoru održanom u Dvorani Pavla VI.

Svoje je riječi potkrijepio svjedočanstvom jedne žrtve s kojom je nedavno razgovarao: „Rekla mi je da joj je najteže bilo to što nijedan biskup nije htio slušati“. Upravo je zbog toga, istaknuo je Papa, slušanje „od presudne važnosti“.

Slušanje je, prema Papinim riječima, nužno i u odnosu između Petrova nasljednika i Kardinalskog zbora. Stoga je papa Lav XIV. pozvao kardinale da nastave put započet na konzistoriju, kako bi produbili međusobno poznavanje, ojačali dijalog i konkretno provodili sinodalnost.

Najavio je i nastavak ovakvih susreta u budućnosti, moguće jednom godišnje, u trajanju od tri ili četiri dana. Kako su predložile pojedine skupine, prvi bi dan bio posvećen razmišljanju, molitvi i susretu, a potom bi slijedila dva ili tri dana rada.

Za ovu godinu Papa je već zakazao drugi konzistorij krajem lipnja, oko svetkovine svetih Petra i Pavla.

U završnom dijelu govora Papa je pozitivno ocijenio to prvo iskustvo kolegijalnosti, istaknuvši da je ono usko povezano s iskustvom konklave, tijekom koje su mnogi kardinali izrazili želju za međusobnim upoznavanjem te davanjem vlastitog doprinosa i potpore.

Konzistorij je, rekao je Papa, bio povlašten trenutak zajedničkog izražavanja poslanja Crkve u zajedništvu. Izrazio je duboku zahvalnost kardinalima na prisutnosti i sudjelovanju, osobito starijim kardinalima koji su se potrudili doći, istaknuvši da je njihovo svjedočanstvo dragocjeno. Ujedno je izrazio blizinu onima koji iz različitih razloga nisu mogli sudjelovati.

Osvrćući se na prijedloge proizišle iz rada dvadeset jezičnih skupina, Papa je naglasio važnost formacije. Formacija svih – u sjemeništima, za svećenike, biskupe i laike suradnike – mora biti ukorijenjena u svakodnevnom i konkretnom životu mjesne Crkve, u župama i na drugim mjestima susreta, osobito ondje gdje ljudi trpe.

Govoreći o dvjema temama koje su kardinali izabrali za konzistorij – sinodalnosti i poslanju – Papa je istaknuo da su duboko ukorijenjene u Drugom vatikanskom saboru i u putu koji je iz njega proizišao, opisujući taj put kao proces života, obraćenja i obnove cijele Crkve. Ostale dvije predložene teme, dodao je, nisu bile u središtu dvodnevnoga rada, ali su snažno povezane s ostalima i sa samim Saborom te neće biti zaboravljene.

Papa se osvrnuo i na službu Rimske kurije u duhu apostolske konstitucije Praedicate Evangelium, istaknuvši potrebu boljeg usklađivanja njezina djelovanja s putem evangelizacije. Zajamčio je svoje zauzimanje da kardinalima i cijeloj Crkvi ponudi strukturu odnosa i služenja koja će pomoći mjesnim Crkvama u suočavanju s aktualnim izazovima poslanja.

Na kraju govora Sveti Otac pozvao je kardinale da budu nositelji nade u svijetu obilježenom siromaštvom, patnjom, ratom i nasiljem, koje pogađa brojne mjesne Crkve. „S njima u srcu želimo reći da smo im blizu“, poručio je Papa, podsjetivši da mnogi kardinali dolaze upravo iz takvih zemalja.

Posebnu je odgovornost za taj put nade, dodao je, potrebno preuzeti i pred mladima. Prisjetio se nade doživljene u nedavno završenoj Jubilarnoj godini, zaključivši: „Zatvorili smo Sveta vrata, ali nemojmo zaboraviti: vrata Krista i njegove ljubavi uvijek ostaju otvorena“.