Živo vrelo s temom „U punini vremena“

U uvodniku urednik Ante Crnčević naglašava kako je punina vremena u kojoj živimo nalik ušću rijeke. „Na ušću se ona širi, predaje se nepreglednosti oceana, ali i od samoga oceana prima njegovu toplinu, slanost, okus. Ponekad osjeti i strujanje koje ide suprotno od njezina usmjerenja, uzvodno, te se uzaludno opire nadmoćnoj snazi oceana. Tako ušće nije tek na jednome mjestu; rijeka ne uvire u jednome trenutku. Ona se predaje oceanu, postupno, mirno; biva zagrljena i preobražena oceanom prije negoli se utopi u njemu i postane jedno s njime. Ondje nije nestala, nego živi u njemu, njegovim životom. Vrijeme punine upravo je takvo – u stalnoj ‘igri’ prolaznosti s vječnošću. Vrijeme se na trenutke spotakne o ‘kamen’ svijeta kroz koji teče te nakratko ‘zastane’, ali ipak teče dalje. Katkada pohita brzacem, htijući se u potpunosti osloboditi ‘tjesnaca’ svijeta i odmah se prepustiti beskraju vječnosti, a na trenutke opet osjeti strujanje vječnosti koja njegovu tijeku daje mirnoću, sigurnost, život… Katkada pak živimo i trenutke otpora vječnosti koja nas zahvaća. Tako naši trenutci u vremenu punine, premda prolazni, već žive neprolaznost. Vremenito će uroniti u vječnost, jer vječno milosno teče našom vremenitošću. Živimo u punini vremena. Iščekujući“.
U tematskom dijelu Branko Murić potpisuje tekst „A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga“ (Gal 4,4). U svome promišljanju autor se odmiče od vanjštine božićnih simbola i pokušava promisliti o onome što se krije u njima, s osloncem na izraz „punine vremena“ kao darovanog vremena, u kojem se zbivaju obnova i blagoslovna darovanost novoga života.
Drugi tematski tekst „Božićno otajstvo slave ili Božja slava koja proslavlja čovjeka“ potpisuje Domagoj Volarević koji ističe kako u božićnome otajstvu slavimo Riječ koja se učinila djeliteljicom Očeve slave na korist ljudima. „Slava Božja očituje se u spasenju čovjeka, kojega je Bog toliko ljubio ‘da je dao svoga Sina Jedinorođenca’ – kaže evanđelist Ivan – ‘da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni’ (Iv 3, 16)“.
Drugi dio lista donosi biblijsko-teološka razmišljanja uz nedjeljna i blagdanska čitanja. „Dijete koje sve mijenja“ promišljanje je Darka Teperta uz čitanja polnoćke, a „Božić – izvorište ‘entuzijazma’“ Ivana Šaška uz svetkovinu Božića. Ante Vučković autor je razmišljanja „Hram kao škola“ uz blagdan Svete obitelji, a uz svetkovinu Svete Marije Bogorodice Ivica Raguž naslovljuje razmišljanje „O majčinstvu“. Domagoj Runje autor je razmišljanja „Božji dolazak u poniznosti“ uz Bogojavljenje, a uz nedjelju Krštenja Gospodinova tekst „Bezgrješan u povorci grješnika“ potpisuje Slavko Slišković.
Rubrika pisca čitatelja odgovara na pitanje o kađenju Djeteta Isusa u jaslicama.