Mons. Stanislav Hočevar rođen 12. studenoga 1945. u selu Jelendol, općina i župa Škocjan u Sloveniji gdje je i kršten. Prije njegovog rođenja, oca Jožu odveli su u do danas nepoznato gdje ga je zatekla nasilna smrt.

Njegova majka Terezija s velikom hrabrošću objedinjuje svoju ulogu oca i majke i omogućuje da četvoro djece, najstariji sin Jože, zatim sestra Pepica, brat Julij i četvrti Stanislav – usprkos velikom siromaštvu – uđu u životnu odgovornost.

Godine 1952. započinje osnovnoškolsko obrazovanje u Škocjanu i uspješno ga završio 1960. godine. Dolazak redovnika salezijanaca u njegovu župu Škocjan 1956. godine posebno utječe na njegov daljnji životni put. Tako u rujnu 1960. godine odlazi u Salezijansku gimnaziju u Križevcima te nakon prva dva razreda gimnazije u jednogodišnji novicijat u Rijeci, nakon kojega 16. kolovoza 1963. polaže privremene zavjete. Tu nastavlja treći razred gimnazije, dok četvrti razred završava u Križevcima gdje je i maturirao. Odmah nastavlja pedagošku praksu u Križevcima odakle 1966. godine odlazi u vojsku u Skoplje da bi u školskoj 1967./1968. obavljao drugu godinu prakse u novoosnovanoj gimnaziji Želimlje nedaleko Ljubljane gdje kao salezijanac polaže i doživotne zavjete. Godine 1968. započeo je studij teologije u Ljubljani te za vrijeme studija prima sve službe i redove na putu do svećeništva i na poseban način uključuje se u post-koncilsku liturgijsku animaciju kao i medijsku djelatnost. Po prvi put se sistematski susreće s pastoralom obitelji.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1973. u Ljubljani i odmah se posvećuje odgoju mladih u gimnaziji Želimlje preuzimajući brigu za vjeronauk, liturgiju i duhovne vježbe mladih koji traže životno zvanje. U to vrijeme završava magisterij na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Obavljajući različite uloge u toj kompleksnoj ustanovi, 1979. godine postaje ravnatelj gimnazije, a 1982. bio je izabran za vikara slovenske salezijanske provincije i postao je i urednikom tzv. „knjižica“. Godine 1984., zbog posebnih prilika, preuzima brigu za veliki đački dom za Slovence u Austriji, u Klagenfurtu. Time započinje novo iskustvo u „slobodnom svijetu“.

Imao je priliku susretati i čitavu evropsku stvarnost iz drugačijeg ugla te se susretati i s izbjeglicama iz Slovenije koji su izbjegli iz tadašnje Jugoslavije u Kanadu i Argentinu nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1988. započinje dva mandata po šest godina u službi provincijala slovenske salezijanske provincije. Četiri puta sudjeluje na salezijanskim generalnim kapitulima u Rimu, a u dva mandata po tri godine izabran je za predsjednika svih slavenskih redovnika i redovnica te je jedan mandat bio i generalnim tajnikom iste asocijacije. Pokreće proces beatifikacije mučenika – maturanta Alojzija Grozdea koji je po dolasku pape Ivana Pavla II. u Sloveniju proglašen i blaženim. U to vrijeme objavljuje i nekoliko manjih knjiga.

Budući da su članovi iste provincije prisutni i u Srbiji i Crnoj Gori, u vremenu od 1988. do 2000. redovno posjećuje subraću i na tim područjima te za vrijeme napetosti u devedesetim godinama pokreće inicijativu „Mir tebi, Balkane“, a u samoj Sloveniji sa svim redovnicima inicijativu „Fonda sv. Ane“, za pomoć obiteljima s više djece.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 25. ožujka 2000. nadbiskupom koadjutorom Beogradske nadbiskupije, a službu nadbiskupa i metropolita preuzima 31. ožujka 2001. dok 16. travnja iste godine postaje predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. Tu službu obnaša u dva mandata po pet godina. U to vrijeme počinje intenzivnija djelatnost na području proučavanje povijesti Katoličke Crkve u Srbiji. U dva navrata, za vrijeme dok je bio predsjednik MBK došlo je do susreta članova MBK s članova Svetoga Sinoda Srpske pravoslavne Crkve. Godine 2002. prvi put je imenovan za člana Papinskog vijeća za promicanje jedinstva među kršćanima, a godine 2014. to se imenovanje obnavlja. Kroz brižan ekumenski rad omogućuje da u Beograd dolaze značajne osobe Crkve što se posebno očitovalo 2013. godine povodom proslave 1700 godina od proglašenja Milanskog edikta.

Po navršenoj 75. godini života, svetom ocu Franji predaje 2020. godine svojevoljno odstupanje od aktivne službe biskupa, no Papa mu službu beogradskog nadbiskupa i metropolita produljuje za još dvije godine sve do 5. studenoga 2022. kada za novog beogradskog nadbiskupa i metropolita imenuje mons. Ladislava Németa, dotadašnjeg zrenjaninskog biskupa. Apostolskim upraviteljem Beogradske nadbiskupije ostaje sve do ustoličenja novoga beogradskog nadbiskupa.