Osvrćući se na Evanđelje toga dana, nadbiskup je u homiliji istaknuo da su Isusova pobožnost, ljubav prema vlastitom narodu i moralna neporočnost bile neupitne i kristalno jasne. „One koje su farizeji smatrali javnim grešnicima, Isus naziva bolesnicima. Carinici za njega nisu grešnici, nego bolesni. Farizejima tako poručuje da je liječniku mjesto uz bolesnike, a ne uz zdrave; i istodobno da ako je liječnik uz bolesnike, to ne znači da je i liječnik bolestan. A kako je Isus liječio? Dobrotom i ljubavlju. Susrećući ljude bez predrasuda. Prihvaćajući čovjeka kao čovjeka; imajući oko, vremena i osjećaja za konkretnog čovjeka! Liječio je sposobnošću lomiti predrasude, hrabrošću biti svoj, empatijskim razumijevanjem, ljubavlju i milosrđem što mu nije dopuštalo da na niske udarce drugome vraća jednakom mjerom. „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike“, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić.

Zlatomisniku Aračiću zahvalio je što u središte svećeničkog života stavlja utjelovljenoga Sina Božjega Isusa Krista. „Izborom današnjeg evanđeoskog odlomka pred naše oči stavljate njegov pastoralni pristup, a izborom liturgijskog čitanja svjedočite da sebe i svoje svećeništvo te sve svoje službe (od one kapelanske do kasnijih službi profesora, predstojnika, dekana, predsjednika, kanonika, biskupskog vikara i drugih) promatrate i shvaćate kao darove Božje milosti koje ste primili od Boga na dobrobit mjesne i domovinske Crkve. Od samog odlaska na studij pokazali ste da su u središtu Vašeg svećeničkog interesa i svih Vaših osobnih nastojanja bili dobrobit Crkve i Isusov pastoralni pristup. Kad ste se vratili sa studija u nama, svojim studentima, nastojali ste buditi pitanja: Kako kao svećenik vrednovati djelovanje i biti suradnik Duha Božjega, koji već prije naših pastoralnih pokušaja djeluje u ljudskih srcima, prethodi našem djelovanju, budi u ljudskim srcima glad i žeđ za Bogom, te ih priprema za naše pastoralno djelovanje i za susret s Bogom? Kako onima kojima smo poslani pristupiti na Isusov način: u skladu s principom utjelovljenja, po kojemu se Bog približio čovjeku na njemu prilagođen način, spustio se na njegovu razinu i pokazao mu interes za njega, za njegova životna pitanja i za njegov konkretan život? Kako čovjeku pomoći da trajno ostane vjeran vlastitom iskustvu da je lijepo biti dodirnut Bogom, njegovom ljubavlju i dobrotom i kako ga pratiti i pomagati mu da ostane postojan u vjeri u vremenima kušnje i mraka? Kako župu otvoriti, ustrojiti ju i oblikovati kao zajednicu koja katehizira i odgaja u svom krilu, koja trajno radosno prima i integrira svoje nove članove, što joj se trajno pridružuju po primanju sakramenata kršćanske inicijacije? Kako da župljani prestanu biti djeca i postanu odrasli suodgovorni članovi Crkve, svjesni svoga kršćanskoga dostojanstva i poslanja? Kako odrasle župljane odgajati za kršćansku punoljetnost, za preuzimanje vlastite odgovornosti, za ostvarenje navjestiteljske i posvjetiteljske službe te za službu ljubavi i velikodušno darivanje u svojoj obitelji kao kućnoj Crkvi, u župnoj zajednici, na raznim područjima društvenoga života te kroz vlastiti profesionalni život i rad? Kako se osloboditi klerikalnog mentaliteta u pristupu i u djelovanju nas svećenika i kako postati pastiri koji prepoznaju i vrednuju karizme i darove svojih župljana, prihvaćaju ih kao braću i suradnike, te im u skladu s teologijom i poimanjem Crkve sv. Pavla iz današnjega prvoga čitanja otvaraju prostor za njihov doprinos i djelovanje u životu Crkve? Kako župljane i druge vjernike laike podržavati kroz trajnu formaciju i biti im podrška u njihovoj želji i nastojanju da im čitav život postane velikodušno uzdarje Bogu i njemu ugodan prinos, kako ih odgojiti za udruženo djelovanje u Crkvi i u društvu i za proročko svjedočanstvo Isusa Krista?“, rekao je nadbiskup.

U nastavku je ustvrdio da je zlatomisnik Aračić svojim profesorskim nastojanjem i autoritetom među svećenicima i vjernicima laicima te svojim velikodušnim angažmanom unutar mjesne i domovinske Crkve, trajno nastojao podizati pastoralne standarde te senzibilizirati za nova područja pastoralnoga rada, da se afirmirao kao jedan od najistaknutijih pastoralnih teologa Crkve u hrvatskom narodu, ali i šire, te unutar akademske zajednice. Ustvrdio je da prof. Aračić uz svoj predavački i znanstveni rad uporno godinama probijao led; utirao nove putove, područja i dimenzije crkvenoga djelovanja i crkvenih nastojanja, te da se kroz 50 godina svećeničkog pastoralnog angažmana potvrdio kao istinska lokomotiva koja vuče, senzibilizira, okuplja, vapi, ukorava i moli svećenike, biskupe i vjernike laike.
Nabrajajući kronološkim redom neka od njegovih postignuća nadbiskup je među ostalim istaknuo: bližu pripravu zaručnika za ženidbu, Pastoralni centar Nadbiskupije, koji je njegova ideja i plod njegovih upornih nastojanja, Obiteljski institut, koji je on osnovao i svojim neposrednim pastoralnim djelovanjem te svojom veoma zapaženom znanstveno-teološkom aktivnošću bio pionir sustavnog pastoralnoga rada, djelovanje u Caritasu za vrijeme Domovinskog rata, rješavao je goruća i aktualna pitanja na području mjesne i čitave domovinske Crkve.
„Bili ste lokomotiva reforme našeg Filozofsko-teološkog studija i učilišta, te stvaranja potrebnih pretpostavki koje su 2005. godine urodile rađanjem Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Kolege profesori su Vas zbog toga kroz niz godina birali kao predstojnika, a onda i kao dekana Fakulteta. Povrat nacionalizirane zgrade i njezina obnova za potrebe Katoličkog bogoslovnog fakulteta, nova zgrada Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice i Nadbiskupijskog arhiva, izgradnja zgrade Studentskog doma i studentski kampus ostaju nam za budućnost Nadbiskupije kao trajni spomenik Vašeg izgaranja i rada na dobrobit naše mjesne Crkve, koji je olakšao i kasnije rađanje nove slavonsko-srijemske crkvene pokrajine. Bili ste i jedan od onih koji su glasno predlagali i poticali sazivanje Druge biskupijske sinode te jedan od stupova i promotora sinodskog promišljanja i rada“, rekao je zlatomisniku nadbiskup Hranić te mu čestitao zlatni jubilej uime pomoćnog biskupa Ivana Ćurića i umirovljenog nadbiskupa Marina Srakića.

Čestitajući zlatomisniku na tom velikom jubileju, župnik Kvetek naglasio je kako je to velik događaj za tu župu, u Dekanatu prepoznatljivu po većem broju duhovnih zvanja te imaju deset živućih svećenika. Potom je pozvao župljane na zauzetiju molitvu za postojeća i nova duhovna zvanja. Čestitku zlatomisniku uime župljana uputio je Ivan Samardžić, dekan Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu.

Zlatomisnik Aračić zahvalio je Bogu za dar svoga života u trajanju od 75 godina i za 50 godina svećeničke službe, za svaku osobu koju je u životu susreo, za svoje pokojne roditelje, svoje prve župnike Rajka Brnića i Marka Majstorovića, za svako učinjeno dobro za slobodnu nam domovinu Hrvatsku, za sve koji su svoje životu ugradili u nju.

Misu je animirao župni zbor predvođen Alenkom Martinović, a slavlje je nastavljeno uz zajednički ručak u restoranu Prestige, gdje su mu čestitke uputili neki od crkvenih dostojanstvenika i predstavnika društveno političkih vlasti. Uz brojne službe koje je mons. Aračić obavljao, posebno su istaknuli njegovo djelovanje u pastoralu braka i obitelji, naglasivši da ga njegovi kolege s pravom smatraju svećenikom svježine koncilskog duha. Kako radi na ponovnom osnivanju Obiteljskog instituta, svu svoju ostavštinu, kao i darove na zlatnoj misi zlatomisnik daruje za tu namjenu.

Župljani su se za taj veliki događaj pripremali trodnevnicom koju su predvodili rektor Bogoslovije prof. dr. Stjepan Radić, vlč. Krešimir Aračić, domaći sin i mons. dr. Vladimir Dugalić, dekan đakovačkog KBF-a. Svjesni kako je ta župna zajednica prepoznatljiva po obiteljskom pastoralu i po većem broju duhovnih zvanja, pozvali su vjernike na jačanje njihova zajedništva, na otvorenost životu i duhovnom pozivu te na molitvu za postojeća i nova duhovna zvanja. Posljednjega dana trodnevnice mons. Dugalić blagoslovio je misnicu, koju je mons. Aračić odjenuo na slavlju zlatne mise, a dar je župljana župe Duha Svetoga.

Mons. Pero Aračić rođen je 1944. godine u Grku u župi Žeravac u Bosanskoj Posavini gdje je uzornoj katoličkoj obitelji od oca pok. Marjana i majke pok. Ane, živio do 1954. kada je s obitelji doselio u župu Duha Svetoga u Slavonski Brod, u kojoj je odrastao i u kojoj se rodilo njegovo duhovno zvanje. Osnovnu školu, koju je započeo u rodnom Grku, završio je u Slavonskom Brodu. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu – u Međubiskupijskom sjemeništu i u Đakovu. Po završetku teologije na Visokoj bogoslovnoj školi za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. Bio je župni vikar u župama Uzvišenja sv. Križa i svetih Petra i Pavla u Osijeku. U Rimu na poslijediplomskom studiju 1979. završava doktoratom iz pastoralne teologije. U centru La famiglia pohađa bračno-obiteljsko savjetovalište. Predavao je liturgiku, pastoralnu teologiju, govorništvo i homiletiku. Pisac je brojnih studija i knjiga na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku, organizator predbračnih tečajeva i cjelodnevnih susreta obitelji, liječnika, osoba s posebnim potrebama i drugih stručnih skupova. Član je udruge pastoralnih teologa srednje i istočne Europe te je u prigodi osnivanja udruge u Pragu 2004. izabran za njezina potpredsjednika, a predsjednik joj je od 2007. do 2016. godine. Bio je prorektor i rektor Visoke bogoslovne škole i Teologije u Đakovu, pročelnik Instituta za teološku kulturu laika u Osijeku, prodekan i dekan Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu. Osnivao je Obiteljski institut i sveučilišni specijalistički studij: Pastoral braka i obitelji, Pastoral kriznih situacija i Pastoral župne zajednice. U pastoralnome djelovanju nadbiskupije obavljao je službu vikara za pastoral. Kanonikom Prvostolnoga kaptola imenovan je 1994., a papinskim kapelanom 1995. godine. Bio je ravnatelj Hrvatske inozemne pastve. Sudjelovao je u projektu vraćanja, rekonstrukcije i opremanja zgrade Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, gradnji i opremanju Središnje biskupijske i fakultetske knjižnice i Arhiva te gradnji i opremanju studentskog doma, kojim se zaokružuje ‘mali studentski kampus’ u Đakovu. Pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti imenovan je članom suradnikom 2014. godine. Osnivanjem Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu 2016. godine imenovan je prvim upraviteljem.