Zlatna misa vlč. Jakova Grgića

Svečanu euharistiju predvodio je zlatomisnikov rođak, umirovljeni biskup Tromsøa Berislav Grgić. Koncelebrirali su umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić i vlč. dr. Petar Vrankić, mons. dr. Karlo Višaticki, kancelar Banjolučke biskupije vlč. Pero Ivan Grgić, župnik u Kotor Varošu fra Zoran Mandić, umirovljeni svećenik Ivan Zimmerman, tajnik nadbiskupijskog ordinarijata u Đakovu vlč. Nikola Klemen, župni vikar u Valpovu vlč. Antonio Pekić te župnik i dekan u Valpovu preč. Zvonko Mrak.

Na početku mise zlatomisnika i koncelebrante je pozdravio domaći župnik Zvonko Mrak, a potom Marija Grgić, nećakinja vlč. Grgića. „Osobno Vam zahvaljujemo, dragi ujko, za sve Vaše molitve i što ste uvijek mislili na našu veliku obitelj te nas tako povezivali u zajedništvu. Neka Vas i sve nas vazda prati naš nebeski Otac svojim blagoslovom (…)“, kazala je, između ostaloga, Marija.

Potom je uzvanike pozdravio zlatomisnik vlč. Jakov Grgić. „Draga braćo i sestre, dragi vjernici! Govorim vam ovo s velikim uvjerenjem i radošću, jer ste svi vi ovdje okupljeni u ovoj prelijepoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu danas moja braća i sestre po vjeri u Kristu koji je jedini naš spasitelj i učitelj“, kazao je vlč. Grgić.

Zlatomisnik je rekao da dvije riječi označavaju 50. obljetnicu njegovog svećeničkog ređenja, a to su zahvala i radost. „Ponajprije zahvala dobrome i providonosnom Bogu za njegovu ljubav i dobrotu što sam mu kao slabi i krhki čovjek mogao služiti u njegovom vinogradu za dobro i spas neumrlih duša, u zgodno i nezgodno vrijeme. Hvala mu što me hrabrio i održao kroz sve bure i oluje, kroz Scile i Haribde, ponekad po rubu bezdana (kako bih rekao hamletovski). Njemu neka je slava i čast u sve vjekove“, rekao je vlč. Grgić.

U homiliji, mons. Berislav Grgić se osvrnuo na 32. poglavlje Knjige Postanka – na Jakova koji se cijelu noć borio s nepoznatim čovjekom. „Mrak je i Jakov ne uspijeva jasno vidjeti svoga napadača. Međutim, Jakov se ne predaje, već postavlja uvjet ‘neću te pustiti dok me ne blagosloviš’. I dobio je blagoslov. I tek tada, na kraju, kad hrvanje završi, tek tada će Jakov moći reći da se borio s Bogom. Patrijarh Jakov je tako simbol borbe, koja podrazumijeva snagu duše, postojanost i ustrajnost u postizanju onoga što se želi“, rekao je.

„Ti si, dragi Jakove, kao tvoj biblijski imenjak, imao takvu snagu duše, postojanost i ustrajnost na različitim postajama tvoga životnoga puta – u Srbiji, u Njemačkoj i u Hrvatskoj i svjedok si ‘Bog je jak, Bog pobjeđuje’. Da Ti nisi ustrajao i postao svećenik i ostao vjeran dragome Isusu, ne bih ja krenuo Isusovim putem. Ti si mi uvijek bio pomoć i podrška. Hvala Ti!“, poručio je mons. Grgić te dodao: „S ljubavlju, s poštovanjem, s ponosom i s radošću slavimo danas 50. obljetnicu tvoga svećeništva. Zahvaljujemo dragome Bogu za tvoje vjerno služenje njegovoj Crkvi tamo kamo te je dragi Isus poslao te svi mi, zajedno s Tobom danas kličemo: ‘Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru!’“.

Na misi su sudjelovali mladi u narodnim nošnjama HKUD-a „Valpovo 1905.“ koji su prinijeli darove. Na misi je pjevao valpovački mješoviti župni zbor Sv. Cecilije pod ravnanjem s. Juliane Beretić. Među sudionicima su, između ostalih, bili i članovi župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća Župe u Valpovu te drugi župni suradnici. Župa u Valpovu je zlatomisniku poklonila misnicu, a u misi je korišten mladomisnički kalež vlč. Jakova Grgića. Sve je završilo ručkom u restoranu „Park“ u Valpovu, na kojem je sudjelovalo oko 200 uzvanika.

Životopis

Jakov Grgić rođen je 6. lipnja 1946. u Novom Selu, u Župi u Kotor Varošu. Osmogodišnju školu pohađao je u Kotor Varošu do 1962. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu i Subotici od 1962. do 1966. godine. Vojni rok u JNA služio je 17 mjeseci u Vranju. Studij filozofije pohađao je u Innsbrucku 1968. do 1971. godine. Institucionalnu teologiju pohađao je na Papinskom sveučilištu Urbaniana u Rimu, a specijalizaciju pastoralne teologije na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu.

Za svećenika Beogradske nadbiskupije je zaređen 24. ožujka 1974. u Rimu. Zareditelj je bio kardinal Rossi.. Magisterij iz pastoralne teologije postigao je 1975. Službu župnog vikara je vršio u Beogradu od 1975. do 1978. Specijalizaciju je završavao u Rimu od 1978. do 1980.

Župnik u Boru je bio od 1980. do 1986. i župnik u Kraljevu od 1986. do 1987. U Kragujevcu je bio župnik, dekan i konzultor od 1987. do 1992. Zatim je preuzeo svećeničke službe na župama u Njemačkoj – u Fussenu od 1992. do 1994. i u Baar-Ebenhausenu od 1994. do 1998. godine. Inkardiniran je u Dubrovačku biskupiju 1997.

Zatim od 1998. je voditelj Hrvatske katoličke misije u Siegenu, dušobrižnik za Španjolce u Siegenu i duhovnik sestara klarisa. Umirovljen je 2011. i od tada živi u Jadranovu, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.