Znanstveni skup o franjevačkom samostanu u Makarskoj

Makarska, (IKA) – “Prošlost i djelovanje” naziv je dvodnevnoga znanstvenog skupa koji je, u organizaciji franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja te splitskog KBF-a, priređen 18. i 19. listopada u povodu središnje proslave 500-te obljetnice franjevačkog samostana u Makarskoj. Skup je održan u staroj franjevačkoj crkvi u Makarskoj, a obrađivao je teme o povijesti, arhitekturi i umjetnosti makarskog samostana, školstvu i duhovnosti makarskog samostana te o kulturno-izdavačkoj djelatnosti makarskih franjevaca.

O prošlosti makarskog samostana predavanja su održali Željko Tolić: “Bosanska vikarija i franjevački samostan u Makarskoj”; Karlo Jurišić: “Makarski samostan u razdoblju turske vladavine”; Fehim Nametak: “Turski dokumenti makarskom samostanu”; Slavko Kovačić: “Makarski samostan sjedište biskupa”; Lovorka Čoralić: “Makarska i Mleci: politički, gospodarski, crkveni i kulturni odnosi od XVI do XVIII stoljeća”; Josip Vrandeći: “Franjevački samostan u Makarskoj u mletačkoim razdoblju”; Vicko Kapitanović: “Makarski samostan u razdoblju prve austrijske i francuske vladavine”; Stjepo Obad: “Makarski samostan u austrijskom razdoblju (1797-1815)”; Zvonko Tolić: “Društveno političke prilike u Makarskom primorju koncem 19 i početkom 20 stoljeća”; Mateo Bratanić: “Franjevački samostan u Makarskoj u kraljevini Jugoslaviji (do 1941. god.)”; Tomislav Jonjić: “Makarski samostan u komunističkoj Jugoslaviji (1941.-1990.)”; Frano Glavina: “Spomenik fra Andrije Kačića Miošića u Makarskoj”; Milan Glibota: “Nepoznati i neobjavljeni nacrti grada Makarske”.
U predavanjima je istaknuto kako su Turci dozvolili gradnju samostana iz dva razloga: dolaskom franjevaca u pusti se grad vraća i kršćansko stanovništvo, te zbog toga što je samostan bio i jedino konačište za putnike. Makarski je samostan pastoralno skrbio za četiri velike župe: Primorje, zabiokovski Gornji i Donji Vrhdol, Cetinu Donju i Cetinu Gornju. Tako je najmanje četiri svećenika obilazilo župe, jašući na konjima, a za vrijeme Kandijskog rata osnovana je i župa Sumartin na Braču. U to je vrijeme samostan imao školu, te su postavljeni temelji današnjem arhivu i knjižnici. Iz tog se vremena sačuvao prvi Ljetopis u kojem je Zagvožđanin fra Pavao Šilobadović opisivao događaje za vrijeme ondašnjih ratova. Vrijedna umjetnička djela nabavljena su pred konac turske vladavine. Tu se posebno ističu drveno raspelo, veliko Molinarijevo platno Sudnji dan, Costerovo Uznesenje Marijino.

Govoreći o franjevačkom samostanu iz vremena vladavine Mletaka predavači su istaknuli ulogu franjevaca u Morejskom ratu (1684-1699), osobito njihov udio u bitkama kod Zadvarja i Sinja, o čemu svjedoče brojna priznanja mletačkih vlasti, na čemu se zasnivala buduća naklonost vlasti prema samostanu. U tijeku 18. stoljeća samostan je djelovao u potpuno novim, mirnodopskim okolnostima koja su nudila iskušenja drukčije prirode. U tom se smislu analizira uloga samostana u trokutu mletačke vlasti, makarskih biskupa i franjevaca osobito s obzirom na “ius patronatus” kojim je papa Aleksandar VIII. god. 1690. dao Republici pravo biranja biskupa i postavljanja župnika nad osvojenim područjima. U tim se pravno nedorečenim okolnostima pojavio sukob franjevaca i dijecezanskog svećenstva oko župa koji je dostigao vrhunac za biskupa Nikole Bijankovića.

Analizirajući prilike u makarskom samostanu za vrijeme austro-ugarske uprave predavači su istaknuli da je samostan imao trostruku ulogu: vjersku, odgojno-obrazovnu i nacionalnu. Makarska je bogoslovija bila rasadnik svećeničkog podmlatka za samostane i brojne župe u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Šibenskoj biskupiji te Zadarskoj nadbiskupiji. Makarski bogoslovi tvorili su pučku inteligenciju seljačkoga društva gorske Dalmacije i odigrali prvorazrednu ulogu u nacionalnoj homogenizaciji te doprinijeli procesu političke integracije Dalmacije s Banskom Hrvatskom.
Govoreći o makarskom samostanu u doba NDH i komunističke Jugoslavije, predavači su u upozorili kako je franjevački samostan, premda s teškoćama, prebrodio najteže ratno razdoblje. U poslijeratnom razdoblju, za vrijeme Jugoslavije, u samostanu, baš kao i u Katoličkoj crkvi u Hrvata općenito, restriktivnim gospodarskim mjerama poput oduzimanja imanja i nacionalizacije dijela samostanske zgrade, pokušalo potkresati krila i tako posredno utrnuti franjevačko djelovanje. Različite su političke i policijske mjere poduzimane da se onemogući društveni i odgojni utjecaj franjevaca, a povremeni vulgarni napadaji na Crkvu i samostan, praktično sve do kraja osamdesetih godina, pokazuju da je antiteističko, protucrkveno i protuhrvatsko nadahnuće jugoslavenskoga komunističkog režima konstanta, bez obzira na prividnu i djelomičnu liberalizaciju u šezdesetim godinama, istaknuto je u predavanjima.

O arhitekturi i umjetnost franjevačkog samostana u Makarskoj govorili su Ljubomir Urlić: “Arhitektura samostana”; Anita Gamulin: “Stara crkva”; Ivo Vojnović: “Zvonik crkve Sv. Marije u Makarskoj”; Milivoj Zanetić: “Zvona crkve Sv. Marije u Makarskoj”; Zoraida Demori-Staničić: “Zlato i srebro Makarskog samostana”; Jelena Ivoš: “Sakralno ruho u makarskom samostanu”; Radoslav Tomić: “Slikarstvo u makarskom samostanu” te Stanko Pipilović: “Novije gradnje i uređenja franjevačkog samostana u Makarskoj”.
Govoreći o arhitekturi makarskog samostana istaknuto je kako su godine 1502. franjevci dobili dozvolu za popravak nekih dijelova stare crkve u Makarskoj, iz čega se može zaključiti da je sakralna građevina postojala i ranije. Godine 1581. do 1597. crkva i samostan su temeljno obnovljeni te su dobili današnji izgled.

Drugoga dana znanstvenog skupa, koji je održan 19. listopada, održana su predavanja o školstvu i duhovnosti makarskog samostana te o izdavačkoj djelatnosti makarskih franjevaca.
Predavnja su održali Valentina Milunović: “Osnovno školstvo u makarskom samostanu”; Vladimir Vratović: “Gramatika fra Lovre Šitovića u sklopu humanističkog školstva u makarskom samostanu”; Božo Norac–Kljajo: “Filozofski studij u makarskom samostanu”; Bruno Pezo: “Studij teologije u makarskom samostanu”; Stjepan Čovo: “Novincijat u makarskom samostanu”; Ante Čovo: “Duhovno-karitativna djelatnost makarskog samostana”; Stipe Nimac: “Pastoralna djelatnost makarskog samostana”; Jakov Jelinić: “Matice makarskog samostana s posebnom osvrtom na prezimena do 1700. godine”; Petar Lubina: “Marijanska pobožnost u makarskom samostanu”; Mladen Parlov: “Odnos između franjevaca i dijecezanskog klera u Makarskoj”, Gabrijel Jurišić: “Redovnici uzornog života u makarskom samostanu”; Mile Čirko: “Liturgijska glazba u makarskom samostanu”; Hrvojka Mihanović-Salopek: “Crkvena himnodija na hrvatskom u Franjevačkom samostanu u Makarskoj”; Vladimir Tadić: “Treći red u Makarskom primorju” te Tihomil Maštrović: “Nikola Maštrović Makaranin i njegova uloga u duhovno-kulturnoj baštini”.
Predavači su u svojim izlaganjima istaknuli kako je franjevački samostan u Makarskoj već od svog utemeljenja bio obrazovno-odgojna oaza u kojoj su mladi franjevački kandidati stjecali potrebno intelektualno znanje i upoznavali se sa životom u redovničkoj zajednici. Međutim, zaštitni znak samostana bio je studij teologije koji je utemeljen 3. lipnja 1735. g, kada je Uprava provincije, premda je teološki studij postojao u Šibeniku, odlučila da se “u samostanu Sv. Marije u Makarskoj uvede Studij Svete Teologije”.
Posljednja tema simpozija bila je kulturno-izdavačka Franjevačkog samostana u Makarskoj. Održana su tri predavanja i to Josip Grbavac: “Književnost u makarskom samostanu (kronike i ljetopisi)”; Marko Babić: “Izdavačka djelatnost makarskog samostana”; Nediljko Jukić: “Makarski franjevci prema Božjem djelu u prirodi”.

Počeci izdavačkoga djelovanja samostana poklapaju se s prvim desetljećima Gutenbergova izuma u tiskarstvu, međutim, tek po završetku Prvoga svjetskoga rata izdavačka se djelatnost osnažila, rečeno je u predavanjima. Godine 1922. u Makarskoj je pokrenut stručni časopis “Nova revija” kao zajednički časopis šest franjevačkih provincija s područja ondašnje Jugoslavije koji se trebao baviti “cjelokupnim kulturnim radom franjevaca na Balkanu u prošlosti i sadašnjosti”. Izlazio je 20 godina: od 1922. do 1941. Uz časopis objavljeno je i 17 brošura u nizu “Knjižnica Nove revije”. Uz to je na Franjevačkoj bogosloviji 1937. pokrenut i teološki niz “Bogoslovna biblioteka” u kome je objavljen 21 naslov. Nakon Drugoga svjetskoga rata neko je vrijeme vladalo zatišje, da bi 1960. g. bio pokrenut prvi katolički časopis pod nazivom “Služba Božja” koja izlazi i danas. Uz časopis koji danas izlazi četiri puta godišnje, pokrenuta su i tri posebna niza izdanja: “Biblioteka Službe Božje” (48 naslova); “Bogoslovna biblioteka” (21 naslov); “Spomenspisi” (3 naslova). Jedan naslov je objavljen kao poseban niz izdanja Franjevačkog samostana u Makarskoj. Među tim popratnim izdanjima posebno se brojem tiskanih primjeraka i raširenošću ističe izdanje “Bogoslužja” i “Misala” što je doseglo impozantnu nakladu od više od 70.000 primjeraka. U Franjevačkom samostanu u Makarskoj pokrenut je i stručni časopis o prirodi Biokovskog područja “Acta Biokovica”. U istu skupinu spadaju i stručne knjige s područja malakologije “Blago mora” i “Lice mora” te “Bilje Biokova” s područja botanike.