O. Zollner istaknuo je da taj susret ima konkretne ciljeve – sudionici će na povratku iz Rima imati jasnu predodžbu o tome kako sprečavati i suzbijati zlostavljanja djece, kao što je nedavno istaknuto u priopćenju Tiskovnog ureda Svete Stolice.

Nadamo se da će glavni konkretni plod susreta biti da se svi predstavnici mjesnih Crkvi, predstavnici redovničkih zajednica i kongregacija vrate u svoje zemlje i provedu u djelo ono o čemu se govorilo.

Zatim ćemo vidjeti kako možemo konkretnije opisati pitanje odgovornosti, opravdanja i transparentnosti. To su tri teme koje označavaju svaki od ta tri dana susreta. Drugi zadatak će biti kako jasnije objasniti pravila koja se moraju primjenjivati i kako mogu biti kontrolirani procesi koje smo već odredili, a koje neki još uvijek ne znaju primjenjivati.

Na kraju želimo vidjeti što možemo učiniti kako se ne bi samo poznavale procedure i pravila, jer oni su već dugo poznati, nego što možemo učiniti kako bismo motivirali ljude da se zauzmu za njih i da ih primjenjuju. Ne želimo da oklijevaju i da ih izbjegavaju, nego da se zauzmu čitavim srcem kako bi ono što se mora napraviti, zaista bilo provedeno u djelo, rekao je o. Zollner.

Jedna od naših glavnih ideja je da taj susret bude druga etapa na dugom putu Crkve kojim ona ide i koji neće završiti tim susretom.

Zato biskupima cijeloga svijeta želimo ponuditi stvaranje radnih skupina koje bi bile uspostavljene na različitim kontinentima na kojima je prisutna Katolička Crkva i koje će se premještati.

One će se moći informirati o smjernicama koje provode biskupske konferencije, na kojoj razini su u odnosu na taj proces i što im je potrebno. Nastojat će razumjeti kako mogu pomoći, kako mogu pružiti informacije, ali i bolja rješenja koja su već iskusili na drugim kontinentima, rekao je Zollner.

Tako će te radne skupine i u budućnosti postati sredstvo za mjerenje uspjeha, ali i vježbe kako bismo postali svjesni svoje i svjetske odgovornosti pred javnošću, kako bi se pokazalo da smo u procesu koji ide dalje, uvijek iznova preispitivanjem stanja stvari, poboljšavanjem, produbljivanjem znanja o pojavi zlostavljanja i sprečavanja koje je jedan od glavnih poslanja našega vjerovanja u Boga koji je postao čovjekom, pojasnio je isusovac.

Kada govorimo o temi seksualnog zlostavljanja, kao i o drugim vrstama zlostavljanja, vrlo je važno slušati žrtve, jer žrtve mogu dati jedinstveno svjedočanstvo ukoliko nam dopuste da uđemo u njihovo srce i da osjetimo ono što ih je ranilo u prošlosti. Tada možda nisu mogli govoriti ili su se sramili, rekao je o. Zollner i primijetio: „Možda su konačno uspjeli otvoriti se i ispričati tu stvarnost koja je za mnoge bila teško iskustvo i koje ih je kasnije obilježilo još dugo vremena. Za svećenike, biskupe, redovnike i za cijelu Crkvu to je važno svjedočanstvo, jer nam daje da osjetimo ranu koja je rana na samom Kristovu tijelu.“

Naime, slušati žrtve ne daje nam samo dodatnu motivaciju kako bismo učinili sve što je moguće da se ne bi ponovilo nego nam pomaže da osjetimo da su ti ljudi zaista na srcu samom Isusu Kristu, jer On je podijelio s njima njihovu patnju i želi da mi kao Crkva budemo također sposobni slušati ih i primati, kako bi mogli primiti suosjećanje, blizinu koja će i njima dati hrabrosti da nastave tražiti, ako je moguće i koliko je moguće, put ozdravljenja i obnove.

Zbog vremena i logistike, tijekom susreta neće biti mnogo žrtava koje će biti moguće saslušati. Upravo zbog toga je Sveti Otac zatražio da svi sudionici već prije moraju susresti žrtve zlostavljanja u zemljama podrijetla.

Samo po sebi slušanje je važno kako bi sudionici bili osjetljivi, dobro pripremljeni da mogu primiti poruku koja će proizići iz susreta. No, važno je i zato što će postati još više svjesni da ta pojava nije samo srednjoeuropsko i sjevernoameričko pitanje, nego da je to stvarnost, nažalost, prisutna u svim zemljama i na svim kontinentima.

Sveti Otac istaknuo je da je to glavni zadatak pastira: biti blizu osobama koje su najpotrebitije, zaključio je o. Zollner.