Župa na Visokoj proslavila blagdana suzaštitnika sv. Ivana Pavla II.
Proslava blagdana sv. Ivana Pavla II. na Visokoj
Župa Srca Isusova na Visokoj u Splitu svečano je u četvrtka 22. listopada proslavila blagdan suzaštinika sv. Ivana Pavla II., a središnje misno slavlje predvodio je don Vladimir Smoljo, župni vikar u konkatedralnoj župi sv. Petra u koncelebraciji sa župnikom don Božom Plazibatom.
Don Vladimir Smoljo se u propovijedi prisjetio i svog prvog susreta s Ivanom Pavlom II. u Zadru 2003. godine, kada je još bio dječak, kazavši: „Tada nisam mogao ni sanjati, niti vjerovati da ću danas biti svećenik i da će Karol Wojtyla biti svetac, i da ću danas na njegovu svetkovinu propovijedati u crkvi za koju je kamen temeljac upravo blagoslovio Ivan Pavao II.“.
Rekao je da kad razmišljamo o svecima, onda mislimo prema već uhodanoj shemi kako su to ljudi koji su živjeli nekad davno, i da lebde te da mi danas ne možemo biti sveci. To nije tako. Moguće je i danas biti svetac. Evo, imali smo i mi prigodu upoznati jednog takvog, rekao je.
Govoreći o značenju imena koja je uzeo kada je postao papa, pojasnio je da ime sv. Ivana Pavla II., govori mnogo o njemu, naglasivši, da je „on naš suvremenik, čovjek koji je živio u našemu vremenu i svima nam je poznat“. Sjetimo se sv. Pavla, apostola, kada on u svojim poslanicama sa „svet“, oslovljava ljude koje pohodi – to vrijedi i danas za nas, i to nije nešto daleko ni apstraktno jer svatko je od nas pozvan biti ponizan. Svi mi možemo živjeti svetost, svatko u svom poslanju, bilo kao svećenik, brat, sestra, otac, majka, muž, žena, radnik, i ne činiti ništa spektakularno, nego treba s puno ljubavi činiti drugome dobro. Svetost je stvarnost. Papa je bio jednostavan, bez predrasuda, nije bio ohol, ne stavlja sebe u prvi plan, nego prihvaća Božju volju. Uzeo je ime svog prethodnika Ivana Pavla I., koji je kratko bio papa, a ime Ivan, kao Isusov učenik, znajući i živeći kao učenik Božji. Don Vladimir istaknuo je kako je važno imati iskustvo sigurnosti, a to iskustvo je – da nas Bog voli i iz toga proizlazi naša sloboda. Rekavši da „nije ključno što drugi misli o nama, nego što Bog misli“, don Vladimir je rekao da je tako živio i sv. Ivan Pavao II. tijekom svoga papinstva, zadržao je neke svoje hobije te su mu znali govoriti „kako to da papa skija“, a on je odgovorio „ne priliči jednom papi da ne zna skijati“. Volio je kulturu, umjetnost, stoga ugledajmo se i poput sv. Ivana Pavla II. nađimo ljubav Božju u svakom trenutku, u lijepom danu, u susretu s drugim čovjekom. Uzeo je ime Pavao i poput sv. Pavla, bio je gorljiv i čvrst, nepokolebljiv za istinu i ostao je vjeran Istini. Živio je Evanđelje i Božja providnost je htjela da bude papa te je ponizno služio ovom svijetu i ostavio neizbrisiv trag. Iz njegova imena broj II. govori kako je uvijek za njega Gospodin na prvom mjesto, a on je na drugom. Od njega puno možemo učiti, on nam je poput suhog zlata. A naša snaga je u našim molitvama, u nadi koja nam daje smisao života. Sveci su nam primjer da se isplati živjeti, a sv. Ivan Pavo II. svjedoči da je je ljepota života u jednostavnosti, a svetost u poniznosti, zaključio je don Vladimir.
Na kraju mise župnik don Božo Plazibat zahvalio je predvoditelju slavlja, ministrantima, župnom zboru, župljanima i svim ostalim vjernicima, poručivši kako se treba moliti ovom Velikom Papi i kako treba zahvaljivati Bogu za sv. Ivana Pavla II, koji je imao dar jasnoće, i iz te svoje jasnoće, pohodio je nas Hrvate i zagovarao nas kod svjetskih moćnika-državnika, kako bi imali svoju državu. Misno slavlje završilo je zajedničkom pjesmom „Zdravo, Djevo“ a za orguljama je bio maestro Andro Čalo.