Misu zahvalnicu predslavio je župnik subotičke katedralne župe mons. Stjepan Beretić, podrijetlom Somborac.

Crkva sv. Nikole Tavelića nalazi se posred sedam kilometara dugačkog reda salaša, u kojima većinom žive bunjevački Hrvati, a koji se pruža uzduž puta između Sombora i Bezdana, te obuhvaća i neke od salaša smještene sjeveroistočno od toga puta. Iako je stanovnika salaša sve manje, crkva je bila puna zahvalnih župljana i njihovih gostiju koji su se sjetili radosnih događanja iz 1971. godine. Te godine župnik Župe Presvetog Trojstva u Somboru preč. Ivan Juriga isposlovao je dozvolu za gradnju, na njivi koju su za izgradnju darovali Petar i Aranka Gromilović blagoslovljen i postavljen kamen temeljac od strane prvog subotičkog biskupa Matije Zvenakovića 13. lipnja, te unutar nekoliko mjeseci izgrađena sama crkva potporom mnogobrojnih darivatelja, koja je na blagdan sv. Nikole Tavelića, 14. studenoga, blagoslovljena. Budući da je zajednica vjernika Bezdanskog puta prije izgradnje crkve slavila kao dan proštenja Petrovo, ostao je običaj da se „ljetno“ proštenje proslavlja u tjednu u kojem se slavi svetkovina sv. Petra i Pavla.

Zahvalnost za ono što se u 50 godina događalo i dogodilo i molitvu da salašare Gospodin i dalje prati svojim blagoslovom, unutar euharistijske žrtve izrekao je mons. Beretić. „Kako je bila velika vjera graditelja ove crkvice“, kazao je predsjedatelj u homiliji. „Počelo se od ničega. Župnik je isposlovao dopuštenje za gradnju crkve, ali se politika promijenila. Ljudi koji su odobrili gradnju bili su kažnjeni. Blago čovjeku koji ima povjerenja u Boga i u dobru i u zlu! Zato danas zahvaljujemo Bogu i za žive i za pokojne graditelje ove crkve slavljenice. Sjećam se kako je pokojnom župniku Jurigi srce bilo na ovim salašima. Jako ih je volio“, kazao je mons. Beretić.

Propovjednik se osvrnuo na lik sv. Nikole Tavelića. „Na dan 14. studenoga 1391. pretrpio je mučeništvo u Jeruzalemu. Žarko je želio postati svećenik, misionar u Svetoj Zemlji. Stupio je u franjevački red, no kad je postao svećenik, poglavari su ga poslali u Bosnu da propovijeda bogumilima. Čim mu se pružila prilika, sa svoja tri redovnička brata, otišao je u Svetu Zemlju. Svoju je vjernost Isusu platio najprije vjernim služenjem u Bosni, a onda vlastitom krvlju, zajedno sa svojom subraćom, u Jeruzajemu. Nije nam sv. Nikola drag samo zato što je mučenik za našu vjeru. Drag nam je i zato što je iz Šibenika, grada gdje se govori naša ikavica. I u Bribiru, odakle je podrijetlom brojna obitelj Parčetić čiji potomci žive ovdje, Nikola je imao svoju rodbinu. Zato je sv. Nikola svetac našeg starog kraja, pa mu se posebno radujemo“, naglasio je.

Prisjetivši se života na salašima i vjernosti Katoličkoj Crkvi koju iskazuje ovdašnji živalj, mons. Beretić je zaključio: „Ovaj kraj i grad Sombor je bio darežljiv prije 50 godina. Podigli ste crkvu! Znam kako su u župni ured dolazili Somborci i donosili darove za nju. Nisam zaboravio Dužionice na Bezdanskom putu. Bili su to skupovi zahvalnosti, duboke vjere i narodnog ponosa, kola i veselog pjevanja. Godine 1974. Ovdje sam slavio jednu od svojih prvih misa. Sjećam se vaše radosti i darežljivosti. Iz razgovora s prijašnjim župnicima čio sam samo pohvale o vjernicima koji se ovdje okupljaju. Zaslužili ste veliko ime i na ponos ste cijele biskupije.“

Misu su suslavili nekadašnji župnik vlč. Lazar Novaković, sadašnji župnik preč. Josip Pekanović, te sadašnji dušobrižnik vlč. Luka Poljak.

Liturgijsko pjevanje predvodio je prof. Mihajlo Perčetić, kantor u crkvama Uzvišenja Svetoga Križa i sv. Nikole Tavelića.

U svojstvu izaslanika gradonačelnika Sombora na misi su bili prisutni Szilárd Jánkovics i Ivan Šimunov. Nakon mise zahvalnice, župljani su goste počastili i na sudjelovanju im zahvalili u crkvenom dvorištu. Pristigli svećenici i gosti obitelji Perice i Sandre Tucakov, obitelji koja je nasljednik darodavaca zemljišta za izgradnju crkve, obitelji Gromilović, ugošćeni su na agapama.