Nakon pobožnosti svetom Josipu koju je predvodio rektor Svetišta mons. Antun Sente uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio župi vikar Župe Presvetog Trojstva fra Marko Ćosić, OFM, a posluživao je đakon iz franjevačkog samostana u Karlovcu fra Ivica Berišić, OFM.

Pjevanje su predvodili pjevači iz Dubovca i Karlovačke zvijezde pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića, glavnog orguljaša Josipova svetišta.

U prigodnoj je homiliji između ostalog fra Marko kazao kako su molitva, post i dobra djela tri važna postulata dobrog korizmenog hoda. „Vjerujem da smo u postu i molitvi dobri, stoga želim sve nas potaknuti na činjenje dobrih djela, odnosno na iskazivanje bratske ljubavi onima s kojima živimo. Jedna od važnih vrlina u zajedničkom životu je diskrecija. Jasno je da to možemo uočiti kod svetog Josipa. Josip je u diskreciji htio sačuvati Marijinu trudnoću, na način da se on povući i zaštiti Mariju. Danas nedostaje diskrecije koja je kod svetog Josipa bila tako očita.

Nadalje, od svetog Josipa možemo naučiti kako se služi druge, odnosno ljude u našoj blizini. Nažalost živimo u svijetu u kojem dominira sila, moć, novac, bahatost, vlastiti probitak. Isus nas uči nečemu sasvim drugome. Isus nas ući služiti. Služenje u ljubavi. Nekako si volim zamišljati da kao što je dvanaestorici na Posljednjoj večeri Isus oprao noge, da je to isto tako činio u svom obiteljskom domu svojoj majci Mariji i svome djevičanskom ocu Josipu.

Evanđelisti nisu zapisali ni jednu Josipovu riječ, ali je sasvim sigurno da je jednu riječ izgovorio. Prilikom prikazanja djeteta u hramu dužnost je bila oca da dade ime sinu. Josip je to učinio i tada je izgovorio ime Isus. To je ono što nas uči sveti Josip. Ma kako god život bio težak, neka nam s usana, iz našeg srca, iz naših misli, iz našeg djelovanja ne iščezne riječ Isus. Ne zaboravimo tu riječ, Isus, jer on je snaga, utjeha i nada. Nakon ovog života punog patnje, smrti dolazi uskrsnuće. Bog na kraju našeg života pobjeđuje. Ne pobjeđuje naš grijeh, ni naša zloća, ni zloća drugih ljudi, nego Božja dobrota, ljubav i Božje milosrđe. Sveti Josipe, koji si bio vjeran Bogu u malim stvarima svakodnevnog života, moli za nas”, zaključio je homiliju fra Marko.

Pri kraju misnog slavlja vjeru u Boga i pouzdanje u moćan zagovor svetog Josipa svjedočila je Slavica Šnur, redateljica i scenaristica filma „Od toga dana”. Poticaj za snimanje filma dobila je u župi svetog Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci, kazala je, te među ostalim istaknula da „kao što je sveti Josip bio u skrovitosti i u skrovitosti pomagao mnogim ljudima s nebeske visine, tako mislim da je njegovo djelo snimanje filma Od toga dana. To da sam se baš tada našla u crkvi svetog Josipa kada i majka poginulog djeteta i da sam s njom zapodjela razgovor, te da je došla ideja o filmu, a opet sve u tajnosti koja je jamčila izvornost bez nekih utjecaja, da sam bez pomoći institucija uspjela snimiti film, jasno mi pokazuje da je sve vodio sveti Josip”.