Seminar je imao za cilj osnažiti sve koji su uključeni u rad s djecom i mladima u župnim zajednicama, a dijelom je odgovor na zahtjev samih kateheta za trajnim praćenjem i formacijom, uz poticaje koji dolaze od novoga, trećeg po redu, Direktorija za katehezu koji je izdan 2020. godine i predstavlja pravi izazov današnjoj katehezi i pastoralu.

Susret je započeo molitvom koju je pripremila s. Gabrijela Damjanović, a zatim je predstojnica Katehetskog ureda, dr. sc. Teuta Rezo uvela u temu susreta i pozdravila sudionike, predavače i voditelje radionica.

U prvom dijelu seminara don Mihovil Kurkut, voditelj oratorija u Rijeci, urednik i direktor Salesiane, predstavio je program i model rada s mladima Živa vatra. Potaknut osobnim iskustvom rada s mladima prepoznao je potrebu za promjenom, shvativši da Crkva i mladi govore različitim jezikom. Program se razvija unatrag četiri godine. Ima za cilj uspostaviti kontakt s mladima i tek onda posredovati sadržaj i voditi mlade prema Isusu Kristu. Model kateheze polazi od karizme salezijanaca, ali ona nije samo za salezijance nego za cijelu Crkvu. Karizme nisu naše vlasništvo, nego darovi i nužno ih je dijeliti s drugima i dati svima na raspolaganje.

Istaknuo je neke probleme u radu s mladima. Mladi su prisutni, ali daleki, a kateheza je ključna, iako danas dosta zanemarena. Neki od razloga ovoga problema su i osobne promjene, medijske navike, ravnodušnost prema vjeri, nedostatak programa, neprilagođenost prilikama i necjeloviti pristup. Program Živa vatra nudi moguća rješenje kroz šest koraka: mladi su ishodište, Isus je odredište, zatim polazi se od stvarnosti mladih i nastoji se njegovati odnos povjerenja i zajedništva. Jezik komunikacije je izazov, a sam sakrament potvrde je prilika. Potrebno je razumjeti jezik mladih, imati interaktivan pristup, koristiti multimedijski sadržaj. Doživljaj je iskra, a vjera je vatra. Mlade valja voditi prema iskustvu i izazvati na konkretno djelovanje.

Don Mihovil je istaknuo kako je kateheza stvar odgoja, što pretpostavlja vrijeme, dugotrajnost, cjelovitost i pri tom je važno obuhvatiti ne samo krizmanike, nego i roditelje i kumove. Kateheza je stvar zajedništva, što traži rad u manjim skupinama, kako bi se ostvario osobniji pristup mladima, a i uključivanje u šire župno djelovanje. Kateheza je stvar svjedočanstva koje vodi oblikovanju katehetske zajednice, a to zahtijeva duhovnu i praktičnu potporu svih župljana, odnosno cijele župne zajednice.

Sudionici seminara imali su priliku tijekom predavanja postavljati pitanja i iznijeti osobna iskustva, a zatim se rad nastavio kroz dva bloka radionica. Marta Radić, socijalna pedagogija vodila je radionicu Interaktivne aktivnosti u grupnom radu. Istaknula je važnost zahvaćanja ne samo „glave“ u radu s djecom i mladima, nego još više zahvaćanje srca i ruku, odnosno emocije, i na taj način davanje poticaja za konkretno djelovanje. Na jednostavnim igrama pokazala je kako se na dinamičan način mogu izvući pouke i zaključci za konkretan život.

Drugu radionicu, Primjeri iz rada s mladima – učenje kroz konkretne situacije, vodila je sociologinja Paula Zujić, koja je na konkretnim primjerima odnosa i izazovima koji su dio katehetskih susreta, predložila moguće pristupe i rješenja te kako svaka situacija može voditi katehetu do poboljšanja njegovog rada i pristupa mladima. Radionicu pod nazivom Važnost komunikacije u radu s mladima vodila je komunikologinja Jelena Franić, koja je iznijela iskustva današnjeg svijeta djece i mladih. Predložila je moguće kanale komunikacije s njihovim svjetovima, kako stvoriti dobro ozračje te na koji način iznijeti i prenijeti mladima temeljne istine vjere i vrijednosti kršćanskog stila života. Posebno je naglasila kako valja prilagoditi jezik i stil onim koji dolaze na katehetske susreta i kako je važna i naša neverbalna komunikacija u pristupu djeci i mladima.

Don Mihovil je vodio radionicu s temom Uključivanje župne zajednice, posebno naglasivši ulogu svećenika, župnih suradnika i kateheta. Sudionici su zajedno davali primjere kako se cijela župna zajednica može brinuti za djecu i mlade. Na primjer, podijeliti imena i slike krizmanika župljanima koji će se za njih moliti do sakramenta potvrde, ili možda novčanim prilogom pomoći u organizaciji hodočašća ili izleta za mlade i djecu. Važno je prepoznati vrijednost zajednice, a ne samo pojedinca u praćenju mladih i djece na putu odrastanja u vjeri, a na to nas potiče i Evanđelje i brojni crkveni dokumenti.

Nakon radionica uslijedila je tematska rasprava s osvrtom na radionice i iznošenjem različitih iskustava samih kateheta. Sudionici su izrazili zadovoljstvo ovakvim formativnim susretima, voditeljima radionica koji su govorili autentično iz osobnog iskustva rada s mladima te iznijeli želju da ovakvih seminara bude i više kako bi bili spremniji odgovoriti na brojne izazove u katehetskom radu i poslanju u svojim župnim zajednicama. Susret je završio zajedničkom molitvom.