U organizaciji Hrvatskoga Caritasa, zalaganjem Ferdinanda Verdoncka i posredovanjem voditelja Katoličke misije u Bruxellesu fra Tomislava Anđića, iz nekoliko socijalno-zdravstvenih ustanova u Gentu, korisnicima pomoći Caritasove mreže u Hrvatskoj, doprema se donacija bolničkih kreveta, ormarića, stolica i stolova. „S obzirom na to da su potrebe jako velike, a nismo imali dosta pomagala, Hrvatski Caritas se uključio u pomoć u dostavljanju bolničke opreme. Najznačajniji su kreveti, kolica i princeze. To ljudi najviše traže“, rekao je voditelj župnog Caritasa u Ivankovu i projekta „Kućni hospicij“ Milan Stjepanović.

Projekt „Kućni hospicij“ nastao je nakon Domovinskoga rata, kada se smanjila humanitarna pomoć u hrani, kada su se prognanici i izbjeglice vraćali kućama, kad su se ljudi počeli zapošljavati. „Bilo je sve manje donatora u hrani, namještaju, a naš Caritas, Božjom providnošću orijentirao se na pomoć prema umirućima i bolesnima. To smo prepoznali kao problem u obiteljima, tako da je nakon rata krenula pomoć direktno u obitelji za bolesne i umiruće“, rekao je Stjepanović.

Istaknuo je promicanje rada župnoga Caritasa, „ali ne nas kao osoba, već djelatnosti koju Crkva pruža ljudima kroz Caritas, kao jedno poslanje pomoći bolesnima i nemoćnima, ali i njihovim obiteljima koje o njima skrbe“. Zahvalio je volonterima koji su opstali 30 godina, koliko župni Caritas djeluje. „Tu je konstantno petnaestak ljudi. Krenuli smo s nekoliko kreveta. Naime, prije su se te donacije upućivale bolnicama, danas skrbimo za 549 osoba na krevetima, a ukupno imamo 789 korisnika u kućnom hospiciju. Da bismo što prije pomogli ljudima, mi smo napravili sve moguće da skratimo sve procedure. Dovoljno je nazvati Caritas naše župe i upisati bolničko pomagalo i potvrdu od župnika. To je sva procedura i dokumentacija te će ljudi samo potpisati zadužnice. U ovaj projekt uključili smo sve svećenike naše nadbiskupije, ali i ostale vjerske zajednice jer su oni ti koji izdaju zamolbe za posudbe opreme za bolesnike. Uglavnom mi dovozimo te krevete u kuće, ali zato što je sad jako, jako veliki broj, dozvoljavamo i ljudima da sami prevoze pomagala kući“, pojasnio je Stjepanović.

„Hrvatski Caritas ovaj način rada, koji mi provodimo, želi pustiti na druge nadbiskupije/biskupije, koje imaju mogućnosti to raditi. Ovo kod nas je, kako volim reći, Božjom providnošću nastalo, i jako, jako je velik projekt, i jako je velik broj korisnika. Dakle, projekt je obuhvatio cijelu Đakovačko-osječku nadbiskupiju, koja obuhvaća tri županije. Godišnje nam prođe više od 1500 bolesnika. I to sve odrade volonteri, koji imaju oko 20 tisuća radnih sati, ulazeći u kuće, unoseći pomagala, vraćajući ih. Ono što želim posebno istaknuti za volontere jest to da smo svi svjedoci korone, koja vlada ove dvije godine, a od prvoga dana te pandemije, naši volonteri nisu stali, ni jedan dan nisu prestali volontirati. Dragi Bog nas je sačuvao, nitko nije obolio, prošli smo jako mnogo obitelji, bolesnika, i do dana današnjega to funkcionira. Htjeli bismo to podići na još jednu višu razinu. Posebno su ovaj projekt prepoznali naš nadbiskup mons. Đuro Hranić, preč. Stjepan Krekman i gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić. Sama misija i poslanje Caritasa za mene, kao voditelja jest na prvom mjestu konkretna pomoć čovjeku, a to je bolesnima i umirućima. Naše bolesnike gledamo kao Isusove rane, stavljajući na ovaj način melem na te rane, želeći ih ublažiti. Cilj nam je da bolesnici ili umiruće osobe provode to teško vrijeme u svojoj obitelji u tom prirodnom okruženju, a ne da se samo tako lako odreknemo naših roditelja i starijih, stavljajući ih u domove. Naš Caritas ne odbija pomoć nikome, bez obzira na vjeroispovijest, nacionalnost ili ateizam jer Krist je poslan svima, a mi vršimo samo misiju Evanđelja, koja nas uči da moramo sve ljubiti, kao što je On ljubio“, zaključio je Milan Stjepanović.