Draga braćo u biskupstvu, poštovani apostolski nuncije, poštovani monsinjore Giacomo, tajniče Apostolske nuncijature u Hondurasu, dragi svećenici, đakoni, sjemeništarci, redovnice i redovnice, predstavnici civilnih vlasti i članovi diplomatskog zbora, braćo i sestre u Gospodinu!

Danas se pun zahvalnosti vraćam u ovu kuću koja je i moj dom sa zadaćom koja mi srce ispunja radošću: svima vama prenijeti srdačni pozdrav kojeg vam kao otac i pastir upućuje Njegova Svetost papa Franjo. Prošlog utorka, kad sam svratio da ga pozdravim i obavijestio ga o ovom posjetu, toplo mi je preporučio da narodu Hondurasa prenesem njegovu naklonost i trajan spomen u njegovim molitvama i da zamolim sve vas da molite za njega pred Našom Gospom od Suyape.

Nakon četiri godine moje službe u Apostolskoj nuncijaturi, posljednji put sam imao priliku doći ovdje kao hodočasnik u prekrasnu baziliku Naše Gospe od Suyape 2011. godine. Zbog Gospa koja je u ovoj svojoj kući okružena i vašom ljubavlju, draga honduraška braćo i sestre, ovdje se od početka osjećam kao kod kuće. Sada, nakon više od desetljeća, pun emocija, ganut i zahvalan, vraćam se u ovu zemlju koju smatram svojim domom, a posebno na ovo sveto mjesto, kako bih Crkvu, Svetoga Oca i njegovu službu sveopćeg pastira, sebe i vas povjerio ljubaznom zagovoru Svete Marije, Majci Božjoj.

Kao što smo upravo čuli u Evanđelju, nakon anđelova navještenja “Marija je krenula na put” (Lk 1,39), nije ostala statična, paralizirana ili začuđena, razmišljajući o značenju primljene poruke, nego je odmah krenula na svoje putovanje. Marijin put je i put Crkve. Marija, poput Crkve, ne prestajući hodati, zna i stati. Stoga je ovo svetište Suyapa – koje zauzima posebno mjesto u srcima svih divnih ljudi ove zemlje – kao i svako drugo marijansko svetište razasuto diljem svijeta, poput međustanice na putu, krivulje na putu života, gdje nas sve čeka Marija kako bi utješila naša umorna i bolna srca i ublažila patnju koje nikad ne manjka na teškom životnom putu.

U svojoj beskrajnoj ljubavi Bog je uredio da svako marijansko svetište bude kutak u kojem Djevica, pažljiva i budna, dočekuje svoju djecu i podsjeća ih da ih i dalje prati na njihovom hodočašću prema nebeskoj domovini. Stoga je Marijin put i put Crkve. Marija je majka koja hoda s Crkvom, koja je opet i naša majka. Zbog toga svi mi, pastiri i vjernici, sinovi i kćeri Crkve, u ovom svetištu Suyapa štujemo i častimo Mariju, našu Majku i Majku Božju, zaštitnicu voljenog naroda Hondurasa, i molimo je da nam pokaže Put, svoga Sina Isusa Krista; molimo ju lijepim i drevnim zazivom “iter para tutum”, da nam čuva put, učini ga sigurnim i pomogne nam da se ne izgubimo na stazama tame i sjene smrti.

Marija je, po otajstvu Navještenja i Pohođenja, primjer koji smo svi pozvani slijediti. Ona, koja je najprije primila Isusa u svoj život, a zatim podijelila ono što je primila, uzor je svakom vjerniku. Svaki put kada primimo Isusa u svetoj pričesti, On postaje tijelom u našim životima i potiče nas da ga prihvatimo i častimo u tijelu najsiromašnijih i najnapuštenijih.

Draga braćo i sestre, u ovom tužnom vremenu obilježenim užasom rata, zlostavljanjem našeg zajedničkog doma, skandaloznim i bahatim siromaštvom koje pogađa tolike naše bližnje, molimo zagovor Gospe od Suyape da, poput nje, i mi dopustimo da u svoja srca primimo Onoga koji je Riječ, i svjedočimo cijelom svijetu da je samo Isus Krist živo središte koje može dati smisao životu i izvor koji podržava pravo bratstvo utemeljeno na pravdi, miru i pomirenju.

Danas, nakon završetka mog posjeta voljenom narodu Hondurasa, želim vam ponoviti najbolje želje Svetog Oca i potaknuti vas da neumorno molite zaštitnicu Hondurasa da zaštiti Crkvu, Papu, ovaj narod i cijeli svijet, ali i da majčinskom brigom punom ljubavi nastavi brinuti i štititi poslanje koje je Bog povjerio svakome od nas. Mi se pak obvezujemo biti svjedoci milosrdne Očeve ljubavi, izvora iz kojeg uvijek izvire i rađa se radost, graditelji bratstva i suradnici Gospodnji u izgradnji civilizacije utemeljene na ljubavi. Neka tako i bude.