I 700 godina nakon smrti, Dante Alighieri, koji je preminuo 1321. godine u Ravenni, u bolnom progonstvu iz njegove voljene Firence, još uvijek nam govori. Govori nama, današnjim muškarcima i ženama, i traži od nas da ga čitamo i proučavamo, ali i, ponajviše, da ga poslušamo i nasljedujemo na njegovu putu prema sreći, odnosno prema beskonačnoj i vječnoj Ljubavi Božjoj, napisao je papa Franjo u apostolskom pismu „Candor lucis aeternae“ (Odsjev vječne svjetlosti), objavljenom 25. ožujka, na svetkovinu Navještenja Gospodinova. Taj datum nije slučajan. Naime, otajstvo utjelovljenja, proizišlo iz Marijina „Evo me“ pravo je nadahnjujuće središte i bitna jezgra čitave Božanstvene komedije, objasnio je Papa.

Apostolsko pismo, podijeljeno u devet točaka, započinje kratkom digresijom pape Franje o mislima raznih papa o Danteu. Benedikt XV. mu je 1921. godine posvetio encikliku „In praeclara summorum“ u kojoj ističe pripadnost tog firentinskoga pjesnika Crkvi, toliko da ga naziva „naš Dante“, budući da njegovo djelo nalazi snažni zamah nadahnuća u kršćanskoj vjeri.

Sveti Pavao VI. je 1965. godine, u apostolskom pismu „Altissimi cantus“ istaknuo koliko je „Komedija“ univerzalna, jer obuhvaća nebo i zemlju, vječnost i vrijeme, te ima preobražavajući kraj, odnosno, u stanju je radikalno promijeniti čovjeka i dovesti ga od grijeha do svetosti. Papa Montini je također istaknuo ‘ideal mira’ izražen u tom Danteovom djelu, zajedno s postizanjem slobode koja, oslobađajući čovjeka od zla, vodi ga prema Bogu.

Dvadeset godina poslije, 1985. godine, sveti Ivan Pavao II. ističe još jednu ključnu riječ „Božanstvene komedije“ – ‘transhumanizacija’, koja omogućuje čovjeku i božanskom da se uzajamno ne poništavaju. Prva enciklika Benedikta XVI., „Deus caritas est“, objavljena 2005. godine, ističe originalnost Danteova spjeva, odnosno novost ljubavi koja je potaknula Boga da poprimi ljudsko lice i srce. Papa Franjo je spomenuo i svoju prvu encikliku, „Lumen fidei“, objavljenu 2013. godine, u kojoj spominje Dantea kako bi opisao svjetlost vjere poput „iskre, plamena i zvijezde na nebu“ koja svijetli u čovjeku.

Istaknuvši aktualnost i neprolaznost ‘Božanstvene komedije’ koja je – kako je napisao – ljepotom poezije izrazila dubinu Božjega otajstva i ljubavi, papa Franjo je istaknuo da je ona sastavni dio naše kulture; podsjeća nas na kršćanske korijene Europe i Zapada, predstavlja baštinu idealā i vrijednostī koje Crkva i građansko društvo još i danas predlažu kao temelj ljudskoga suživota kako bismo se mogli, i trebali, svi prepoznati braćom.

Otac talijanskoga jezika i književnosti, Alighieri svoj život živi u bolnoj potištenosti hodočasnika i prognanika koji je uvijek na putu, ne samo izvanjski, jer je primoran na progonstvo, nego i u nutrini, u traženju cilja. U tom se smislu ističu dva važna pravca „Božanstvene komedije“, odnosno polazišna točka koju predstavlja želja, urođena ljudskoj duši, i odredišna točka, odnosno, sreća do koje se dolazi viđenjem Ljubavi koja je Bog, objasnio je papa Franjo.

Dante se nikada ne predaje; zbog toga je prorok nade, jer svojim djelom potiče ljudski rod da se oslobodi mračne šume grijeha kako bi ponovno pronašao pravi put te tako postigao puninu života u povijesti i vječno blaženstvo u Bogu. Njegovo je, dakle, proročko poslanje koje ne štedi upozorenja i kritike upućene vjernicima i papama koji kvare Crkvu i pretvaraju ju u sredstvo osobnog interesa. Put na koji upućuje Dante, napomenuo je papa Franjo, realističan je i moguć svima, jer Božje milosrđe uvijek daje mogućnost za promjenu i obraćenje. U tom je smislu Alighieri „pjesnik Božjega milosrđa“.

Papa u dokumentu ističe također važnost triju ženskih likova: Marije, Majke Božje, simbola ljubavi; Beatrice, simbola nade, i svete Lucije, simbola vjere. Te tri žene, koje označavaju tri teološke kreposti, prate Dantea na njegovu hodočašću, dokazujući činjenicu da se ne možemo spasiti sami, nego je potrebna pomoć onih koji nas mogu poduprijeti i voditi mudro i oprezno. Mariju, Beatrice i Luciju, naime, uvijek vodi božanska ljubav, jedini izvor koji nam može pružiti spasenje, obnovu života i sreću.

Papa Franjo je u dokumentu uputio također apel da se to Danteovo djelo bolje upoznaje te učini dostupnim i privlačnim, ne samo znanstvenicima, nego i svima koji svoj životni i vjerski put žele živjeti svjesno, prihvaćajući dar i obvezu slobode. Međutim, ta baština, prema Papinim riječima, ne smije ostati zatvorena u školskim i sveučilišnim dvoranama, nego ju valja upoznavati i širiti zahvaljujući zauzimanju kršćanskih zajednica, akademskih ustanova i kulturnih udruga.