Predavanje je započeo rekavši da su osobe s invaliditetom dio župnih zajednica. „Osobe s invaliditetom postavljene su nam poput jednog ispita savjesti“, poručio je te dodao da je Isus u evanđeoskim tekstovima često u susretu s osobama s invaliditetom. „Odnose li se Isusovi postupci i Isusove riječi samo na preneseni smisao – na duhovnu sljepoću i gluhoću, duhovnu hromost – ili je poziv više nego jasan da Kristove susrete s osobama s invaliditetom trebamo shvatiti doslovno i prenijeti u konkretnu pastoralnu praksu?“, upitao je.

Vlč. Šardi potom je govorio o važnosti prisutnosti osoba s invaliditetom u župnoj zajednici. Osvrćući se na Zakonik kanonskoga prava, istaknuo je da župnik treba sudjelovati u brigama i tjeskobama, a naročito žalostima vjernika, pomagati bolesnike s obilnom ljubavlju i brižljivo ih krijepiti sakramentima, s posebnom brigom pratiti one koje pritišću posebne teškoće te se truditi da ženidbeni drugovi i roditelji imaju potporu u obavljanju svojih dužnosti.

„Ispuniti zadaću koju nalaže služba župnika podrazumijeva, dakle, prepoznati i osobe s invaliditetom u svojoj župnoj zajednici. Neizostavan je rad i s obiteljima koje, u suočavanju s dijagnozom da se će se roditi ili se rodilo dijete s teškoća, padaju u pesimizam, predbacivanje vlastite krivice, beznađe. Upravo ovdje je prilika da se i sa strane naših vjerskih zajednica oblikuje tim podrške, osobito u vremenu kada sve ono što nije savršeno, ne vrijedi, pa onda se tako odnosi i prema ljudskom biću“, rekao je.

Potom se osvrnuo na dokumente Hrvatske biskupske konferencije Župna kateheza u obnovi župne zajednice. Plan i program te Da vaša radost bude potpuna. Kateheza u rast u vjeri u današnjim okolnostima. „Ne želeći umanjiti posjete članova caritasa i donošenje paketa za božićne i uskrsne dane, ali osobama s invaliditetom najčešće nije potrebna socijalna pomoć koliko im je potrebna ljudska blizina. I upravo zato, osobe s invaliditetom trebaju biti uključene u život župe jer je to mjesto njihove svakodnevice, to je okruženje u kojima su oni dio civilnog društva, to je mjesto gdje ih trebaju upoznati i prepoznati i vjernici te po njima živjeti još konkretnije navještaj evanđelja“, naglasio je predavač.

Govoreći o načinima djelovanja u pastoralu osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, kazao je da je važno upoznati svoje župljane, osobe s invaliditetom. Podsjetio je na blagoslov obitelji te rekao da je upravo u obiteljskom domu moguće učiniti prvu katehezu uputivši djetetu s teškoćama, osobi s invaliditetom ili njenim roditeljima Isusovo pitanje učinjeno slijepom prosjaku Bartimeju: „Što želiš da ti učinim?

„Tako ćemo ući u životnu situaciju naših vjernika s invaliditetom i njihovih obitelji ne pretpostavljajući što je njima potrebno, već osluškujući što im je potrebno“, istaknuo je te dodao da će svećenik najprije u sigurnosti doma steći povjerenje čovjeka.

Vlč. Šardi rekao je da na prostoru župe ponekad postoji i civilna udruga za osobe s invaliditetom. „U toj udruzi neće svi biti kršteni, neće svi biti iste vjeroispovijesti, voditelji ili predsjednici udruga imat će različito poimanje vjere, no nitko neće odbiti suradnju ljubavi i ljudskosti. Možemo poput volontera biti uključeni u njihove aktivnosti i na taj način naučit ćemo komunicirati i koristiti alate koji nam kasnije mogu pomoći i u prenošenju vjere. S vremenom, stjecanjem povjerenja, osobe s invaliditetom i članovi njihovih obitelji počet će same spontano postavljati pitanja i tražiti odgovore na različita egzistencijalna pitanja. Ovdje će biti važan trenutak naše duhovne pomoći, ali i upućivanje na otajstvo Kristova križa“, kazao je.

Rekavši da su mladi otvoreni za formaciju u području rada s osobama s invaliditetom, ukratko je predstavio program formacije/senzibilizacije mladih za rad s osobama s invaliditetom pod nazivom „Bartimej“.

Potom je prikazao izazove i preduvjete pastorala osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, kao što su različitost invaliditeta, različitost komunikacijskih alata, priprema katehetskih materijala za župnu katehezu, pristupačnost prostora, inkluzija osoba s invaliditetom u već redovite pastoralne aktivnosti te manji broj osoba s invaliditetom na prostoru župe.

Govoreći o primjerima prakse uključivanja osoba s invaliditetom u život župne zajednice, spomenuo je zajednicu „Vjera i svjetlo“ te zajednicu „Bartimej“ koja se okuplja na prostoru Župe sv. Josipa u Varaždinu. „Uvijek je prvo načelo uključiti sve koji mogu u redovite pastoralne skupine. A ondje gdje to nije moguće, formira se zajednica koja će i dalje promatrati mogućnosti osoba s invaliditetom i pomoći im u procesu uključivanja u redovni život župe“, rekao je.

Na kraju je nazočnima predstavio poruke koje su članovi zajednice „Bartimej“ pripremili za svećenički kolokvij i koje upućuju svećenicima. „Poručio bih da budu zahvalni kad imaju osobu s invaliditetom kao aktivnog sudionika na misnim slavljima, a onima koji ga nemaju, da je to iznimna radost i bogatstvo jer mogu od nas puno naučiti“, jedna je od poruka.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.