»Nakladništvo je sada u vrlo tešku razdoblju, njegova misija donijeti knjigu u svaki naš dom, ne jednom, nego osjetno više puta godišnje, sada je vrlo upitna… Oni koji se trebaju skrbiti o knjizi, a tu mislim na državu, to ne čine ni dobro ni dovoljno ni stručno. Bilo bi dobro doći do pokazatelja o strmoglavljenju hrvatske knjige pa vidjeti koliko su zla za nju učinili. Knjiga je njima teret, a ne radost, pa se o njoj brinu parcijalno i nesustavno«, objasnio je Grgurovac.

Istaknuo je da je sustav knjižnica neproduktivan, živeći bezbrižno od nakladničke i autorske muke, te kako bi se taj novac trebao usmjeriti u dobroga autora i dobro knjigu, umjesto da se autori ponižavaju i daju svoja djela i besplatno, samo kako bi ona bila objavljena.

Projekt »Hrvatski velikani« može postati osnovom ukupnoga nacionalnog brenda. »Riječju, slikom, kipom, znanstvenim, vojničkim i državničkim prinosima danas se od svega prave brendovi; od bećaraca do ojkanja, od varaždinskoga zelja do paške janjetine. I neka, i oni su bitni kamenčići u našoj etnomuzikologiji i gastronomiji, ali brendiranje Hrvatske bez Fausta Vrančića, Ivana Meštrovića, Marka Marulića, Josipa Jurja Strossmayera, Ruđera Boškovića, Nikole Tesle, Ivana Vučetića, Marina Getaldića, Andrije Mohorovičića, Dragutina Gorjanovića Krambergera, Bogdana Mandića, Alojzija Stepinca i drugih bit će onima koji na njemu rade uzaludan i nepošten posao«, istaknuo je Grgurovac.

U razgovoru se dotaknuo početaka i povijesti svoje nakladničke kuće Privlačica, s adresom u Privlaci, nedaleko Vinkovaca. » Ideološki egzekutori likovali su sve do 1987. kada smo se nekako prošvercali kroz gradski Socijalistički savez radnoga naroda i na sjednici na kojoj su oni izostali zbog drugih obveza konačno dobili suglasnost za registracije i za djelovanje izvan Privlake. Jasno, do tada smo zbog nekih autora više puta bili na tapetu i ispiranju mozga u Gradskom komitetu«.

Intervju s Martinom Grgurovcem u cijelosti čitajte u novom broju Glasa Koncila.