Suslavili su duhovnik Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ vlč. Josip Kolega, katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj te više svećenika iz Pulskog dekanata.

U propovijedi je predvoditelj naglasio da je mons. Bogetić radosnu vijest „Bog je ljubav“ radosno živio od svoje mladosti. Zbog toga je već kao mladić mogao napustiti svoja dobra koja je imao. Sam je znao reći da se nije mogao boriti protiv svoga poziva: „Kad sam osjetio svećenički poziv nisam se mogao oduprijeti, to je bio vrhunaravni instinkt u meni, kao da život ne bi imao smisla kada bi odabrao neki drugi poziv osim ovoga“.

Oni koji su ga poznavali znaju da je Bog podigao ovog jednostavnog, skromnog čovjeka među junake hrvatske Crkve, među one koji su učinili puno dobra, ostvarili Djelo Božje na ovoj zemlji, dopustili Bogu da djeluje preko njih, rekao je propovjednik te podsjetio na riječi nadbiskupa Devčića izrečene o 50. obljetnici misništva mons. Bogetića.

„Možda ga nećemo zapamtiti kao nekog velikog učenog teologa ili moćnog crvenog dostojanstvenika, ali pamtit ćemo ga kao nekoga tko je živio evanđeoski jednostavno. Riječ iz evanđelja o Božjoj ljubavi utjelovio je na vrlo jednostavan, ali konkretan način. Ostat će kao jedan koji je u evanđelju i Crkvi na proročki način znao čitati znakove vremena, kako bi onda mogao na njih odgovoriti, često puta u protivljenju od drugih ljudi, suradnika, znao je vidjeti da ono na što ga poziva evanđelje je jedina istina“.

Nadalje, propovjednik je naglasio da je mons. Bogetić nastavio duh istarskih svećenika glagoljaša koji su živjeli u jednostavnosti i molitvi povezani s narodom, ali uronjeni u evanđelje, potpuno u duhu evanđelja, kako bi onda odgovorili izazovima današnjeg vremena. Govoreći o izazovima vremena vlč. Manzoni je rekao kako je mjesna Crkva imala vrlo malo zvanja.

„Mons. Bogetić je u Neokatekumenskom putu i sjemeništu Redemptoris Mater prepoznao odgovor za društvo i današnje vrijeme, da bi ova Crkva mogla živjeti i preživjeti“, nastavio je. „Za to je trebalo imati vjere. Danas vidimo te plodove.  Privukao nas je da dođemo u ovu Crkvu. Da nije bilo njega, nikoga od nas koji smo došli izvana ne bi bilo ovdje. Uvukao nas je u povijest, u avanturu s Gospodinom, dao nam je da na neki način možemo dati život za ovaj narod i za Isusa Krista kao što je on dao od Tajvana do Argentine. Misionarski duh koji je imao u sebi još uvijek živi u ovoj Crkvi. Zašto? Jer Crkva, je katolička, univerzalna, i odavde, iz ove biskupije je po cijelom svijetu otišlo mnogo svećenika.“

Sve je to moguće ako jedan čovjek kaže ‘da’ Božjoj volji, a što se može dogoditi ako ti danas kažeš ‘da’ Božjoj volji? Ako ti danas povjeruješ da Bog je ljubav? Možeš povjerovati evanđelju bez zagrada, bez nekih svojih uvjeta, i tako Bog s tobom može, kako je to činio u životu mons. Antuna, činiti divne stvari: u jednostavnosti i skromnosti, ali u pravom evanđeoskom duhu, rekao je propovjednik te zahvalio mons. Bogetiću jer je bio veliki primjer onima koji su ga poznavali. „Svijetlio je kao div, div milosrđa ljubavi, velikog rasuđivanja i velike vjere“, dodao je.

Nadalje, propovjednik je podsjetio kako je u pulskom sjemeništu bio i mons. Ante Jurić. „Kad bi se njih dvojica pojavili, vidjeli smo ih kao ‘divove’, ljude iz velikih vremena, iz vremena Stepinca, Bulešića. Ljude koji su prošli zatvaranja sjemeništa, zatvore, progone, mučenja, koji su živjeli u vremenu koje nije bilo lako za vjernike, ali koji su svjedočili svoju vjeru. Zahvalni smo im na tome da se Crkva sačuvala preko svjedočanstva naših blaženika, ali i preko svjedočanstva svetih biskupa koji su vrlo predano živjeli svoj poziv kao biskupi, svećenici, kao misionari, i živjeli život vjerni Isusu Kristu do smrti“.

Na kraju propovijedi, propovjednik je još jednom naglasio kako se plodovi vjere, strpljenja i ljubavi mons. Bogetića danas vide u istarskoj Crkvi, koja ima pozive, zvanja, i perspektivu i nadu za budućnost, jer je mnogima otvorio put da u Crkvi nađu ljubav Isusa Krista koji spašava sve ljude, koji ne osuđuje nikoga. „I mi smo danas pozvani navijestiti drugim ljudima da je Isus Krist život, da je Bog Ljubav i da ta Ljubav može doći do zadnjeg čovjeka na svijetu, da je Ljubav Isusa Krista svakom čovjeku dostupna, moguća, te da mu daje nadu da može živjeti kao ljubljeno dijete Božje“.

Na kraju mise završnu riječ zahvale uputio je katedralni župnik, a vlč. Manzoni je zahvalio na svjedočanstvu životom i nazočnim umirovljenim svećenicima vlč. Aleksandru Petroviću, vlč. Dragutinu Petroviću te vlč. Milivoju Korenu. Misu su glazbeno animirali naizmjence kantori neokatekumenskog puta i članovi katedralnog zbora.

O mons. Antun Bogetiću

Mons. Antun Bogetić rođen je 24. travnja 1922., a preminuo je 19. travnja 2017. u 95. godini života, 71. svećeništva i 33. godini biskupstva. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1946. u Poreču, reditelj je bio mons. Raffaele Radossi. Mladu misu proslavio je u rodnoj Premanturi 14. srpnja iste godine, uzevši kao mladomisničko geslo riječi „Dođi kraljevstvo tvoje.“ Nakon župnikovanja na Labinštini, u sv. Luciji Labinskoj od 1946. do 1947.  i od 1947. do 1950. u Labinu, imenovan je tajnikom biskupa Dragutina Nežića. Tu je službu vršio od 1950. do 1952. kada je započeo je desetogodišnju službu duhovnika u Pazinskom sjemeništu.

Godine 1962. imenovan je župnikom u Pazinu, gdje ostaje do 1967. kada postaje generalni vikar biskupije. Godine 1980. započinje svoje misionarsko djelovanje u Argentini gdje ostaje do 1984. godine. Ondje ga sustiže poziv za biskupsko imenovanje. Porečkim i pulskim biskupom imenovan je 27. veljače 1984. godine. Za biskupa je zaređen u Poreču 28. travnja 1984., uzevši biskupsko geslo „U tebe se Gospodine uzdam“. Glavni reditelj bio je kardinal Franjo Kuharić, a suposvetitelji nadbiskup Josip Pavlišić i biskup Dragutin Nežić. Mons. Bogetić umirovljen je 10. siječnja 1998. godine.

Brojne su njegove zasluge napose iz vremena kada je obnašao biskupsku službu. U tim povijesnim trenutcima epohalnih promjena, pada bivšeg režima i nastanka samostalne države, znao je s potrebnom hrabrošću i mudrošću poduzeti valjane korake za ostvarenje velikih projekata, njegovim su angažmanom ustanovljene neke od danas ključnih ustanova u Porečkoj i Pulskoj biskupiji. U proljeće 1992. mons. Bogetić zadužio je vlč. Antuna Heka da se prihvati zadatka osnivanja škole, klasične gimnazije u zgradi Pazinskog sjemeništa.

Dana 31. siječnja 1993. mons. Bogetić posjetio je zajedno s tadašnjim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom zgradu Kolegija gdje su supotpisali povelju o početku obnove zgrade. Pazinski kolegij – klasična gimnazija započela je s radom u rujnu 1993., i od tada, već gotovo četvrt stoljeća se ondje s pažnjom i marom odgajaju novi naraštaji koji su već do sada svojim angažmanom i uspjesima opravdali želje i namjere utemeljitelja.

Biskup mons. Antun Bogetić je 8. prosinca 1991. osnovao Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Puli za pripadnike Neokatekumenskog puta. Još jedna od značajnih zasluga mons. Bogetića je povratak pavlina u samostan u Sv. Petru u Šumi. Ostvarilo se to, slijedom njegovih nastojanja, nakon 210 godina njihova izbivanja, 7. srpnja 1993. godine.

Dijamantni jubilej, 60. obljetnicu misništva, proslavio je 26. kolovoza 2006. u Eufrazijevoj bazilici u Poreču. Dana 28. travnja 2009. u župnoj crkvi Sv. Pavla u Puli proslavio je dvadeset i petu obljetnicu biskupske službe. Dana 29. lipnja 2016., na blagdan sv. Petra i Pavla, u pulskoj crkvi sv. Pavla proslavio je 70. obljetnicu svećeništva, što je ujedno bio i njegov posljednji javni nastup. Autor je brojnih knjiga duhovnog sadržaja, a svakako najznačajnija je njegova autobiografija „Moj život, od Anda do Tihog oceana“ koju je objavio 2010. godine.