Prije mise izlaganje o sinodalnosti izrekao je preč. Mr. Ilija Jakovljević. „Naša biskupijska zajednica: predstavnici naših župa, udruga, zajednica, svećenika, redovnika i redovnica, predvođeni našim pastirom nadbiskupom Draženom, danas započinje svoj sinodalni put na koji nas je pozvao papa Franjo. Predstavnici naših zajednica na simboličan način predstavljaju Božji narod u ovoj partikularnoj Crkvi. Vi ste i do sada bili najbliži suradnici svojih župnika, bili i jeste vidljivi znak sinodalnosti u župnim razinama. Danas vas pozivam da budete nositelji sinodalnog puta u svojim zajednicama“, rekao je preč. Jakovljević.

U nastavku je pojasnio da, „sam izraz ‘sinoda’, što u izvornom obliku znači „ići zajedno“, jasno ukazuje na tu bitnu teološku značajku Crkve kao zajedništva koje svoj vidljivi izraz dobiva u raznolikim oblicima zajedničkog suodlučivanja, suodgovornosti i sudjelovanja svih vjernika u poslanju Božjeg naroda. „Ona označava put kojim narod Božji zajedno hodi.“ Stavio je naglasak na tri teme ove sinode: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje, te upozorio, citiravši papu Franju, na tri opasnosti u provođenju sinode: formalizam, intelektualizam i kušnja nepokretljivosti. Zaključio je izloživši konkretne prijedloge za promišljanje o temama sinode na župnim razinama.

Na misi su se okupili predstavnici iz svih dijelova biskupije. Pred oltar su, dolazeći, donijeli simbolične darove uime svojih župa.

„Sinodalnost prije svega označava poseban stil koji karakterizira život i poslanje Crkve, izražavajući njezinu narav kao Božjega naroda koji zajedno hodi i koji se okuplja, pozvan od Gospodina Isusa u snazi Duha Svetoga da naviješta evanđelje. Crkva prepoznaje da je sinodalnost sastavni dio same njezine naravi. Sinodalnost nije tek neko događanje ili slogan, nego stil i način postojanja kojim Crkva živi svoje poslanje u svijetu. Poslanje Crkve iziskuje da cijeli Božji narod hodi zajedno, pri čemu svaki ud obavlja svoju osnovnu zadaću koja mu je povjerena, ujedinjen sa svima drugima. Ukratko, ovaj je sinodalni hod usmjeren prema Crkvi koja će na plodonosniji način biti u službi dolaska Kraljevstva nebeskoga“, rekao je nadbiskup u homiliji.

Posebno je, kroz primjere psihološkog pristupa analizirao život Crkve kroz perspektivu zajedništva, odnosno navodeći ljepotu, nedostatak i obnovu zajedništva.

Govoreći o zajedništvu usporedio je suživot vjernika u Crkvi s udovima kao sastavnim dijelovima tijela. „Naša fizička tijela ne mogu ispravno ili sigurno funkcionirati ako svaki ud našega tijela ne komunicira ispravno tj. istinito s drugima. Naša sigurnost dolazi tako što naši osjećaji i živci predaju istinite poruke našem mozgu. Ako bi počeli slati pogrešne i neistinite poruke mozgu došlo bi do velikih posljedica. Tijelo može djelovati ispravno i zdravo samo kada svaki njegov ud vrši svoj posao i komunicira istinito s mozgom. Crkva ne može ispravno funkcionirati ako njezini članovi zamagljuju istinu jedni prema drugima ili ne uspiju raditi zajedno iskreno i s ljubavlju. Ne možemo učinkovito surađivati  ako jedni s drugima ne živimo u istini.

Zbog spomenutih nedostataka Crkva postaje odraz društva u kojem djeluje. Moramo se iskreno zapitati jesmo li mi samo ogledalo društva u kojem živimo? U vrednovanju intelekta, je li došlo do podcjenjivanja srca? U vrednovanju izvrsnosti, je li došlo do podcjenjivanja jednostavnosti? Cijenimo li više ohole a zaboravljamo ponizne? Odgovor na mnoga od ovih pitanja vjerojatno je da. Zato se možemo zapitati postoji li nada da će se naša zajednica preobraziti kako bi odražavala ljepotu uzajamne ovisnosti i ljubavi“, zapitao se nadbiskup Kutleša.

Zaključno je istaknuo da „sinodalni hod koji naša biskupija započinje poziv je na obnovu i produbljivanje zajedništva u ovoj mjesnoj ali i općoj Crkvi. Svatko je od nas pozvan dati svoj doprinos u zajedničkom prosuđivanju znakova vremena. Pritom neka nas sve vodi duh ljubavi i svijest da svaki ud ima svoju zadaću i svoju specifičnu odgovornost za funkcioniranje cjeline. Ako nema ljubavi i spremnosti da se drugoga čuje i razumije nema ni zajedništva. Ako izostane svijest o različitosti uloga i razina odgovornosti, ovaj naš hod neće donijeti željenoga ploda.

„Zato možemo zaključiti govoreći da najviše pažnje, suosjećanja i ljubavi ostavimo jedni za druge dok svoje molitve za dobre plodove ovog našeg hoda upravljamo Ocu nebeskome“, zaključio je mons. Kutleša.

Nakon homilije predstavnici devet dekanata zapalili su svijeće posebno urešene simbolima sinodalnog hoda te su svjetlo prenijeli svima nazočnima. Uslijedio je blagoslov vode te obnova krsnih obećanja. Broj vjernika koji se okupio na slavlju daje naznaku da sinodalni hod u ovoj partikularnoj Crkvi može donijeti zanimljive plodove. Misu je glazbeno pratio katedralni zbor uz orguljsku pratnju Marijane Gulić.