Na misi i bdijenju, oko oltara bl. Bulešića se uz porečkog i pulskog biskupa mons. Ivana Štironju okupilo dvadesetak svećenika, bogoslovi iz pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ te postulanti Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda i Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, koji se u ovoj odgojnoj godini nalazi u Samostanu sv. Franje u Rovinju.

Biskup Štironja je na početku propovijedi podsjetio na poziv pape Franje da svi budu hodočasnici nade i mirotvorci što sugerira i samo geslo 61. svjetskog dana molitve za duhovna zvanja: „Pozvani sijati nadu i graditi mir“. Služeći se mislima pape Franje, biskup je objasnio da biti hodočasnik znači biti čovjek koji ima jasan cilj. Znati kamo idem i što tražim od života. Da bi se došlo do određenog cilja, papa Franjo naglašava da je važno osloboditi se nepotrebnih tereta, „boriti se svaki dan da nas umor, strah, nesigurnost i tama ne zaustave na putu kojim smo krenuli“, rekao je.

Smisao kršćanskog hodočašća Papa vidi na putu „otkrivanja Božje ljubavi i istodobno otkrivanja samih sebe kroz poniranje u sebe same“. Otkriti sebe zapravo znači otkriti u sebi Božju volju i upustiti se u avanturu vjere i druženja s Bogom, naglasio je biskup Štironja. „Biti vjernik ne znači imati mišljenje o Bogu nego vjerovati Bogu. Vjera nije pristajanje uz mišljenje da Bog postoji nego je to život. Biti vjernik znači biti u odnosu, biti u čvrstoj vezi s Bogom, osobno dodirnuti Boga i posvjedočiti to svojim svakodnevnim životom“, dodao je.

Biskup je posvjedočio da je vjera Božji dar čovjeku koji primamo i njegujemo ponajprije sakramentalnom milošću, posebno sakramentom krštenja čime se sjedinjujemo s Presvetim Trojstvom, u to Ime smo kršteni. „Živjeti od vjere, znači rasti na korijenu Presvetoga Trojstva, crpsti snagu iz Božjega srca, toga živoga korijena iz kojega je niknuo i na kojemu raste svaki čovjek, napose kršćanin“, naglasio je.

Govorio je i o svojem iskustvu vjere te pozvao nazočne, osobito mlade, prisutne bogoslove, franjevačke postulante kao i mladiće koji žele izbližega upoznati svećenički i redovnički život, da se ne boje otvoriti Isusu koji zaslužuje biti u prvom planu jer je „moćan ozdraviti, dati i osmisliti život, usrećiti i pozvati da idemo i rod donosimo, rod koji se temelji na njemu, koji je naš prijatelj i brat, naš Otkupitelj i Spasitelj“, rekao je.

Osvrćući se na svetopisamske riječi: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju“ (Lk 10,2), biskup je podsjetio na Poruku pape Franje, koji je tumačeći riječi sv. Luke naglasio da se molitva „više sastoji u slušanju nego u riječima upravljenim Bogu. Gospodin govori našemu srcu i želi ga pronaći otvorena, iskrena i velikodušna“. Na to slušanje su pozvani svi, mlađi i stariji, djevojke i mladići, očevi i majke, dodao je.

„Isus i večeras nama ovdje okupljenima ponavlja da molimo Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Molimo u osluškivanju njegove volje, što nam je dalje činiti. Ako ne čujemo što Isus govori, nije do njega nego do nas koji nerijetko nemamo vremena, pa ni volje, čuti ono što nam poručuje. Kad Isus govori, ne traži da mu nešto dademo nego suprotno tomu, on nama želi darovati nešto vrlo vrijedno. Kad pripusti bolest ili daruje zdravlje, svejedno, Isus uvijek u konačnici daje sreću. To je tajna muke, smrti i uskrsnuća, odnosno tajna križa koji nije kraj nego početak. Zato nas je i pozvao da uzmemo svoj križ i pođemo za njim“, prozvao je biskup Štironja.

Biskup je svoju propovijed završio onim riječima kojima je papa Franjo završio svoju Poruku za 61. svjetski dan molitve za duhovna zvanja: „Ustanite! Trgnimo se oda sna, izađimo iz ravnodušnosti, otvorimo rešetke zatvora u koji smo se ponekad zatvarali, da svaki od nas uzmogne otkriti svoj poziv u Crkvi i svijetu i postati hodočasnik nade i mirotvorac! Neka nas u našem životu pokreće strast i s ljubavlju se brinimo za ljude oko sebe i okolinu u kojoj živimo… Ustanimo, dakle, i krenimo kao hodočasnici nade, da i mi, kao Marija svetoj Elizabeti, donosimo navještaje radosti, rađamo novi život i budemo graditelji bratstva i mira“.

U Svetvinčenat su došli vjernici iz svih dijelova biskupije, a i ove je godine, već tradicionalno, skupina vjernika iz Katoličke udruge Radnici Milosrdnog Isusa hodočastila od Valbandona iz crkve bl. Miroslava Bulešića do Svetvinčenta, tridesetak kilometara pješice, prikazavši to na nakanu za nova duhovna zvanja. Misi su nazočile tri sestre milosrdnice iz pulskog Samostana Majke Dobroga Savjeta te tri redovnice Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje koje djeluju u Vrtiću Marija Petković pri Župi Krista Spasitelja u Puli. Među koncelebrantima bili su i oci pavlini iz pavlinskog samostana u Svetom Petru u Šumi, a jedan od njih, fra Mate Kolak, je u Svetvinčenat stigao hodočasteći pješice petnaestak kilometara zajedno sa skupinom mladih iz svoje župe. Za potrebe prijevoza vjernika u Svetvinčenat Pulski je dekanat stavio na raspolaganje jedan autobus. Na bdjenju je sudjelovao veći broj mladih pretežno iz župa središnje i južne Istre.

Nakon mise biskup je predvodio klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a prigodne meditacije čitao je vlč. Darko Zgrablić, župnik Svetvinčenta. Misu i klanjanje su glazbeno animirali bračni par Marija i Kristijan Ribarić te bogoslovi kantori iz pulskog sjemeništa. Bdijenje je organiziralo dijecezansko Vijeće za duhovna zvanja, ministrante i pastoral mladih.