Pater Dalibor Renić

Kada je riječ o posvećenosti, put svetosti je najprije put za sve, ističe pater Dalibor Renić. „Riječ ‘posvećenje’, kada govorimo o posvećenom životu, više govori o činu posvećenja, rekli bismo na zavjetovani način života. A pritom, to nije jedino posvećenje koje imamo. Najvažnije posvećenje za svakog kršćanina jest sakrament krštenja. S njim već dolazi poziv na svetost koji je upućen svima, u njihovom stilu života. Samo što se redovnici razlikuju po tom stilu života i samim time njihov je put posvećenja nešto drugačiji”.

Kako je poručila sestra Katarina Maglica, ujedno i autorica knjige „Zašto redovnica?”, život redovnika ima drugačije okolnosti i sredstva na putu svetosti. Ni život unutar samostana nije zaštićen od napasti i ljudske slabosti. „I mi isto tako ne možemo uvijek biti mirni jer naši pogledi nisu isti. Sukobi dolaze. Ali sreća je tamo gdje se sukobi isprave, gdje ne okrećemo leđa jedni drugima”, ističe.

Je li danas teže kao redovnik postati svet? Prema mišljenju patera Renića, izazov svetosti je u neku ruku uvijek isti, jer Gospodin zna svačiju mjeru – svatko ima svoj put svetosti. No, okolnosti i djelovanje redovnika se kroz godine promijenilo.

„Meni su stariji isusovci znali nekada reći kako im se čini da je nama teže nego njima. Vjerojatno razmišljaju na način da su oni bili zaštićeniji. Jednostavno je cijeli način života, kultura, bila zatvorenija i zaštićenija. Danas ipak moderno doba ulazi u samostan preko medija, a izazovi i način poslova je drugačiji nego prije. Uključeni smo u skoro sva zvanja, povezani smo sa svim vrstama ljudi”, rekao je pater Renić.

Sestra Katarina Maglica

Među tim brojnim zvanjima, redovnici su aktivni sudionici na terenu u potresom pogođenim područjima i u borbi protiv pandemije. Među zdravstvenim djelatnicima su i brojne milosrdne sestre Sv. Križa. Kako je poručila sestra Krista Mijatović, biti redovnica je posebno bogatstvo u toj službi. „Redovnički poziv i poziv medicinske sestre se izvrsno nadopunjuju. Oba su vrlo plemenita u službi drugima. Redovnici kao medicinskoj sestri je nužno da u svojem vršenju službe ima nešto što je nedokučivo ljudskim silogizmima. Sestre mogu dati nešto više s obzirom na duhovni život koji intenzivno žive, na povezanost s Kristom, s obzirom na svijest da nastavljaju njegov život na zemlji i kroz služenje patnicima s kojima se susreću svakodnevno”.

Sestra Krista Mijatović

Kao tajnica Hrvatske redovničke konferencije, sestra Krista navodi kako se prema podatcima trenutno broji oko tri tisuće redovnica, dok je redovnika oko tisuću. Također je uočen trend pristupanju redovničkim zajednicama u sve kasnijoj životnoj dobi.

Prema sestri Katarini Maglici, jedan od najvećih izazova za osobe posvećenog života u današnje vrijeme je uskladiti dob i mogućnosti redovnika s velikom potrebom ljudi.

„Svatko kaže kako trebamo ići na periferije, kako to da redovnice nisu uključene ovdje ili ondje… O tome slušate navečer u svojoj zajednici. A tamo vidite kako ih je nekoliko sa štapom, nekoliko ih se drži za stolicu, neke jedva čekaju sjesti prije molitve jer ne mogu više. A sada što napraviti? Zadržati sve one poslove – tko će raditi? Pustiti sve to – od čega će živjeti? Jako je teško naći kako”, istaknula je.

Na koncu, iako nema krvnoga srodstva, svi unutar samostana su braća ili sestre. Kako zaključuje pater Renić: „U samostanu je jasno da nismo birali jedni druge i da se moramo prilagoditi jedni drugima. Ali bratstvo se zasniva na pozivu Isusa Krista koji nas je tu doveo. Ta nas riječ podsjeća da je samostan nešto više od jedne skupine ljudi koji su jednostavno tu poput neke tvrtke ili vojarne. Postoji jedna međusobna odgovornost jedni prema drugima koja nas čini sličnima jednoj obitelji”.