Izolacija usljed pandemije uz niz drugih okolnosti poput toga da se dogodi potres, da je isključen kontakt s drugim ljudima, da su tu prisutne i određene obiteljske okolnosti, da je prisutno produženo vrijeme straha usljed kojeg se javlja osjećaj uznemirenosti i osoba teže može spavati, da je osoba i otprije ranjena, mogu kod osobe potaknuti procese koji na psihičko i duhovno zdravlje ostavlja teže poteškoće, rekao je dr. Bošnjaković.

Ističući kako su pred strahom moguće različite reakcije dao je savjet i kako se s njime nositi. „Prvo je potrebno sebi posvijestiti strah od opasnosti, zatim je potrebno potražiti što nam pruža osjećaj sigurnosti u životu, odvažiti se i izreći to u kontaktu s drugima, naći sigurno mjesto unutar sebe kao što će to vjernik naći u kontaktu s Bogom i izreći mu svoju tužaljku“, istaknuo je te dodao da su brojni stručnjaci stavili na raspolaganje da telefonski pružaju pomoć ljudima po obiteljskim i bračnim savjetovalištima.

„Važno je napraviti test realnosti kada se osoba boji. Znamo da ono što je nerealno u strahu postaje realno, i da su nam u strahu širom otvorene oči. Moguće je i da se javi osjećaj krivnje i izoliranosti. Zato je potrebno suočiti se sa strahom, pronaći vrijeme kada se osoba može posvetiti samo sebi“

Dr. Bošnjaković je također istaknuo da potres stavlja na test naše mogućnosti prilagodbe, a i psihičko zdravlje. „Produženo stanje bojazni, napada panike, ljutnje, teže zabrinutosti, mogu postati teža tjeskoba, a i depresivnost ako duže potraje. U takvim situacijama reagiramo i na biološkoj razini, i hormoni se luče drugačije što onda utječe na sveukupno psihofizičko stanje, počevši od izostanka sna i ostalih stanja napetosti. Može se događati da slične zvukove povezujemo sa zvukom potresa i tada se naše tijelo automatski aktivira na moguću promjenu. Potrebno je vrijeme kako bi se mogli razlikovati zvukovi potresa od ostalih zvukova. Mogu se javiti potreškoće u učenju, jer je djeci i onima koji uče ovo dodatni stres, ali i s memorijom pri prisjećanju događaja ili imena. Neki mogu reagirati i tako da imaju vrtoglavicu, ljutnju, agresivnost“.

Stresno je ovo razdoblje za sve u Zagrebu i okolici s obzirom na koronavirus, uz to i potres, pa onda urušene kuće, stanovi, crkve i katedrala… Potrebno je razumijevanje jednih za druge. Kako je zemlji koja se trese potrebno vrijeme da se smiri, tako i za psihu i duh treba vremena da se smire.

Na pandemiju koronavirusa, kao i potres, može se, kako je rekao dr. Bošnjković, gledati iz druge perspektive – što smo sve sposobni proživjeti. „U psihologiji se govori kako je čovjek toliko otporno biće da usprkos svemu uspije nadići situaciju. I ono što mislim da svatko od nas može činiti je da piše ono što doživljava. Već samo pisanje o doživljenom može pomoći da se osoba nosi sa situacijom. Pomaže također, kod onih koji to mogu, imati osjećaj za humor u ovim situacijama.“

U osvrtu na popuštanje mjera rekao je da to psihološki može djelovati umirujuće jer se može promatrati kao vraćanje normali. „Otvaraju nam se mnoge mogućnosti koje zadnjih 40 dana nismo imali. Osim toga počinjemo se nadati kako će se stvari, obveze, navike, početi normalizirati. No, mislim da je dobro ovo vrijeme vidjeti kao moguću priliku“, rekao je dr. Bošnjaković. Primijetivši da svaki prijelaz ima svoje granice, pa tako i ova današnja situacija, dodao je kako je to dobra prilika da se zapitamo što će se iz ove situacije ponijeti dalje u život – hoćemo li na isti način odlaziti u trgovinu među ljude, što smo naučili iz ovoga iskustva i što ne bi htjeli izgubiti od onoga stečenog u ovim danima.

Vezano uz poštivanje mjera uputio je poziv da se ravnamo u ljubavi prema sebi i prema drugima. „Time što poštujem mjere mogu pokazati svoju brigu i ljubav za bližnje napose one najosjetljivije, a isto tako i za samoga sebe. Važno je otkriti smisao uvedenih mjera, jer ih je onda lakše poštivati“, rekao je dr. Bošnjaković.