Iz srca mladih Kubanaca vinula se želja da budu tvorci jedinstva „kako bi ozdravljali rane, gradili mostove, ujedinjavali srca, kako bi gradili bratske zajednice koje pečate saveze radošću i nadom“. Mladi iz Salvadora spomenuli su se Oscara Arnulfa Romera, sveca koji je vrlo omiljen u njihovim krajevima. Zajedno s njim spomenuli su se svih onih koji su progonjeni i koji su dali svoj život za vjeru. „Glas mučenika bit će uvijek pjesma nade“, poručili su.

Odjeknuo je također vapaj domorodačkih naroda: „Oni proživljavaju Isusov život u patnji koja označava njihove živote. Negirani i zaboravljeni pronašli su u Gospodinu Isusu sliku svoje patnje, sliku tolike zaboravljenosti“.

Zajedno s domorodcima mladi sudionici Svjetskog dana mladih uzdigli su k nebu također vapaj za Majku Zemlju. Mladi iz Kostarike poručuju:

„Bog je stavio u čovjekove ruke ovaj divni svijet, pun ljepote i sklada. Poput Pilata mislili smo da možemo svime raspolagati po vlastitom nahođenju a na kraju je stvoreni svijet postao rob častohleplja malobrojnih, častohleplja onih koji su mislili da su vlasnici a zapravo su samo upravitelji. Naš planet, naša kuća ne može biti žrtva ljudske ravnodušnosti ili samodostatnosti“.

Molitva migranata bila je povjerena mladima Venezuele. Oni su podsjetili da je sam Isus u djetinjstvo bio prisiljen pobjeći u Egipat.

„I danas se čuju bât koraka onih koji ne samo da su izgubili sve, već osjećaju kako se granice i vrata zatvara a crte razgraničenja među zemljama postale su oštre i prijeteće trnove krune, prezirući i odbacujući mnogu braću“.