Križni put u sklopu središnje proslave Svjetskog dana mladih u Panami
Križni put Svjetskog dana mladih u Panami. Izvor: Vatican media/SIR
U sklopu središnje proslave 34. svjetskog dana mladih u Panami, u petak 25. siječnja u Campo Santa Maria la Antigua – Cinta Costera održan je križni put na kojem je sudjelovao i papa Franjo. U pobožnosti križnoga puta mladi iz Hondurasa, Venezuele, Kube, Nikaragve, Meksika, Haitija, Sjedinjenih Američkih Država, prikazali su Kristu patnje kroz koje prolaze njihove zemlje i društva: krv mučenika, vapaj domorodačkih naroda, rane zadane majci zemlji, očaj migranata, žrtve prirodnih katastrofa, nasilje protiv žena, teški procesi pomirenja i mira, korupcija.
Iz srca mladih Kubanaca vinula se želja da budu tvorci jedinstva „kako bi ozdravljali rane, gradili mostove, ujedinjavali srca, kako bi gradili bratske zajednice koje pečate saveze radošću i nadom“. Mladi iz Salvadora spomenuli su se Oscara Arnulfa Romera, sveca koji je vrlo omiljen u njihovim krajevima. Zajedno s njim spomenuli su se svih onih koji su progonjeni i koji su dali svoj život za vjeru. „Glas mučenika bit će uvijek pjesma nade“, poručili su.
Odjeknuo je također vapaj domorodačkih naroda: „Oni proživljavaju Isusov život u patnji koja označava njihove živote. Negirani i zaboravljeni pronašli su u Gospodinu Isusu sliku svoje patnje, sliku tolike zaboravljenosti“.
Zajedno s domorodcima mladi sudionici Svjetskog dana mladih uzdigli su k nebu također vapaj za Majku Zemlju. Mladi iz Kostarike poručuju:
„Bog je stavio u čovjekove ruke ovaj divni svijet, pun ljepote i sklada. Poput Pilata mislili smo da možemo svime raspolagati po vlastitom nahođenju a na kraju je stvoreni svijet postao rob častohleplja malobrojnih, častohleplja onih koji su mislili da su vlasnici a zapravo su samo upravitelji. Naš planet, naša kuća ne može biti žrtva ljudske ravnodušnosti ili samodostatnosti“.
Molitva migranata bila je povjerena mladima Venezuele. Oni su podsjetili da je sam Isus u djetinjstvo bio prisiljen pobjeći u Egipat.
„I danas se čuju bât koraka onih koji ne samo da su izgubili sve, već osjećaju kako se granice i vrata zatvara a crte razgraničenja među zemljama postale su oštre i prijeteće trnove krune, prezirući i odbacujući mnogu braću“.