Borbe, želje, snovi i nade zajedno s bolom zbog uvjeta u kojima žive domorodački naroda kojima prijeti invazija, genocid i eksploatacija. Glas domorodačke mladeži stiže na Svjetski dan mladih u Panami sa završnim dokumentom koji je rezultat njihova susreta održanog od 17. do 21. siječnja 2019. u Soloyu, u regiji Ngäbe-Bugle u Panami. U dokumentu, koji su 22. siječnja u Tiskovnom uredu Svete Stolice pročitale dvije mlade domorodkinje, mladi domorodci iz 12 zemalja, koji predstavljaju 40 domorodačkih naroda, upiru prst protiv „brojnih kršenja dostojanstva naših naroda, invazija i eksploatacije teritorija na kojima žive“ i prokazuju one „vlade koje krše zakone o zaštiti građana, multinacionalne tvrtke i velike gospodarske projekte koji ruše zajednički dom iskopavanjem ruda, krčenjem šuma, građenjem hidroelektrana i invazivnim turizmom“, javlja agencija SIR.

Domorodci također ističu zabrinutost zbog djelovanja vlada i raznih vlasti koje „umjesto da vode računa o stanovništvu, posebno o najslabijim, udružuju se s gospodarskim silama kako bi ostvarili svoje individualne interese, marginalizirajući druge“. U tekstu se podsjeća na patnju naroda Naso i Embera u Panami uzrokovanu nedostatkom vladine reakcije na ograničavanje njegova teritorija. Mladi domorodci snažno osuđuju „masakr domorodačkih naroda u Brazilu, posebice naroda Guarani, Kaiowá i Karipuna, izloženih izravnoj prijetnji genocida i ubijanja kao i masakr mladih Nikaragvanaca ubijenih zato što su branili prava svojih naroda“. Izrazili su također zabrinutost zbog prijetnji i ubojstva domorodačkih vođa kada brane prava svojih naroda i Majke Zemlje.

Mladi domoroci pozivaju na „poštivanje naše raznolikosti, našeg svjetonazora i načina života, koji se manifestiraju u praksi dobrog života i brige o zajedničkom domu kako bi svi narodi imali život i budućnost koju će pružiti novim generacijama“. Od domorodačkih vlasti i društava traže „priznavanje i razgraničenje područja na kojima žive domorodci i omogućivanje obrazovanja koje poštuje kulture naših naroda kao zasebne kulture, s vlastitim bogatstvom“. „Od naše ljubljene Crkvi – zaključuje se u dokumentu – tražimo odgovarajuće prostore za življenje naših duhovnosti, naših vizija koje su nam namrli naši pređi te poštovanje određenih teologija naših naroda, rezultat sinteze vjere naših predaka i punine naše nade u osobu Isusa Krista: kucnuo je čas da radosno živimo domorodačko lice Crkve!“