Mladima je u propovijedi fra Ivan istaknuo kako je „učenje cjeloživotni proces koji započinje prvim udahom izvan majčine utrobe i traje do kraja života. Svakako najintenzivnije razdoblje života zaokupljeno učenjem traje od djetinjstva do mladosti kada dijete, a kasnije mladi čovjek, pohađa srednju školu i većinom fakultet, kada se obrazuje za svoje buduće zanimanje i konkretno poslanje“. Upozorio je i da smo izravni svjedoci „da se suvremeni čovjek, unatoč svim veličanstvenim dosezima i uspjesima, u samome sebi i međusobno sukobljava s temeljnim postulatima života, svoga postojanja, tako da niti vlastiti počeci nekima nisu jasni, makar postoje tolika razjašnjenja. To će reći, čovjek je svugdje, pa i u Crkvi, možda najviše ugrožen u svojoj slobodi.“ Nakon mise uslijedila je priredba koju su sa svojim profesorima priredili učenici Gimnazije u školskoj dvorani. Program je otvorio školski zbor koji vodi profesorica Iva Sušac.

Sve je pozdravio ravnatelj gimnazije Miro Bošnjak, izrazivši želju da to druženje bude „poticaj, posebice našoj mladosti, našim učenicima, mladim profesorima da ustraju u još većem i kvalitetnijem radu kako bi naša Gimnazija i dalje ostala i bila među najpoznatijim obrazovnim ustanovama ne samo naše županije nego i šire“.

Fra Ivan Ševo citirao je fra Ljudevita Rupčića: „Humanizam, hrabrost, hrvatstvo i kultura Hercegovine nisu koliko ni ljepota slučajnost, oni imaju izvor i uzrok. To su trajne vrijednosti i potrebe hrvatskog naroda. Ne bi bilo dovoljno da one imaju samo prošlost. Stvari se najbolje čuvaju na onaj način na koji se stječu. Stoga bi bilo u najvećem interesu hrvatskog naroda, posebno u BiH, da širokobriješka gimnazija nastavi radom u istom sastavu i programu kojim se dokazala nezamjenjivom, neusporedivom i uspješnom, iako ne jedinom kulturnom institucijom u tim krajevima. Inače naš narod, stalno pretplaćen na nevolje i opasnosti, ne će imati ni znanja ni snage da ih i ubuduće uspješno pobjeđuje“.

Profesor Ante Topić kroz kratku prezentaciju s mnoštvom slika Franjevačke klasične gimnazije ispričao je njezinu povijest. Učenici su pripremili kratki igrokaz o tome zašto se škola danas zove po fra Dominiku Mandiću, a ne po fra Didaku Buntiću – fra Dominik Mandić ostvario je sve ono što je fra Didak zamislio. Učenica Iva Vučić recitirala je pjesmu fra Janka Bubala „Raspon trenutka“, a Ilija Soldo pjesmu Vladimira Nazora „Hrvatski kraljevi“. Program je završio nastupom školskog zbora i tamburaškog orkestra širokobriješke Glazbene škole kojim ravnaju profesorica Iva Sušac i profesor Joško Slišković. Tijekom programa, a kroz sljedeće dane u školskoj knjižnici, pod aranžmanom profesorice Dragane Nuić Vučković izloženi su likovni radovi učenika 2., 3. i 4. razreda.